Ja sebe ne pravdam, jer duša je, doista, zlu naklonjena, osim one kojoj se Gospodar moj smiluje! A Gospodar moj, zbilja, grijehe prašta i samilostan je.[i]
Nekako se čovjek nakon jacije osjeća opušten, slobodan, pun povjerenja prema drugome. U to vrijeme mnogi osjećaje koji je/ga ispunjavaju nastoje s drugim podijeliti, "otvoriti dušu". Nekako čovjek tada drugome vjeruje, ubijeđen je da ga osoba kojoj se "otvara" neće iznevjeriti.
I pored toga što sam uvjeren u važnost i delikatnost ove teme u naše vrijeme, ja ne krijem da sam se u početku kolebao da pišem o ovoj temi, pogotovo u ovo vrijeme, bojeći se da se to pogrešno ne protumači ili ne zloupotrebi.
Spoljni dokaz Ibn Tejmijine povezanosti sa derviškim redom kaderijâ putem lanca tri šejha pod nazivom Ibn Kudâma, dat je od strane Ibn Tajmijjinog učenika, Ibn Abdul Hâdija. Daljni unutarnji dokaz Ibn Tejmijjine sklonosti sufizmu može se vidjeti u njegovom komentaru od stotinu stranica o Gejlaniju, koji pokriva samo pet od 78 predavanja “Futûhul Gajba”, ali koji ukazuje da je Ibn Tejmijje smatrao put sufizma dragocjenim naporom i čak prijeko potrebnim za život islamske zajednice.
U jednom svom poznatom hadisu Poslanik, s.a.v.s., kaže: ''Moj ummet se nikad neće složiti i suglasiti oko kakve zablude.'' Ovim hadisom otvaramo poglavlje o sunnijskoj interpretaciji imameta/hilafeta.
Sunnijsko poimanje imameta/hilafeta
Čovjek, kao Allahovo najuzvišenije stvorenje, uviđa, bez ikakve sumnje, da nema organiziranog društva koje bi moglo nastaviti postojati bez vođe i vladara koji pokreće društvo, a čija volja upravlja svakom pojedinačnom voljom i potiče članove tog društva da vrše svoje društvene dužnosti. Glava obitelji, koja se oprašta od svoje kuće i obitelji zbog putovanja u trajanju od nekoliko dana ili mjeseci, odredit će jednog od članova obitelji ili nekog drugog kao svog nasljednika, te će ostaviti sve poslove u njegovim rukama. Islam je religija koja se bavi socijalnim životom.
Prije nego što pređemo na konkretnu raspravu o šiijskom i sunnijskom poimanju imameta/hilafeta, korisno bi bilo, ako ne i nužno, osvrnuti se na ključne povijesne momente i dešavanja prilikom izabira prvog halife nakon smrti Allahova Poslanika, s.a.v.s., Ebū Bekra, r.a.. Detaljan prikaz tih povijesnih događanja je smiren u koricama mnogih klasičnih djela čuvenih islamskih učenjaka. U ovom poglavlju ćemo dati okviran prikaz tih dešavanja.
Dešavanja prilikom izabira prvog halife
Sulejman: “Sunije zagovaraju princip hilafeta dočim su šiije pristalice principa imameta. Ali, vrijeme muslimanske vladavine sada je stvar prošlosti - ono što je bilo, bilo je. Zašto, onda, šiije uporno insistiraju na vjerovanju u princip imameta?”
Džafer: “Nije nužno da imam bude vladar muslimanima. Ali je nužno da predvodi ljude u skladu s Kur’anom i Sunnetom. Mora voditi ljude ka ispravnome vjerovanju i ka Allahu – ispuniti svrhu stvaranja čovjeka.
