U srijedu 10. oktobra 2012. godine navršava se dvadeset godina od pogibije diplomiranoga teologa, imama, mutesavvifa, potpredsjednika nekadašnjeg Mešihata Islamske zajednice za Bosnu i Hercegovinu, Hrvatsku i Sloveniju, te vjersko-prosvjetnog referenta, profesora Abdulaha-efendije Čelebića.
Kultura ishrane u Japanu zaista je sasvim drugačija od one na koju smo mi Evropljani navikli, pa nam ona i izgleda veoma čudnom i egzotičnom.
Ranije sam, moram to ovdje priznati, imao izvijesnu rezervu prema Japancima. Vjerovatno je razlog bio u mome predubjeđenju o njima kao o saradnicima Hitlera koji su u drugom svjetskom ratu okupirali Kinu (Kinezi su mi opet bili simpatični zbog Brus Lija (Bruce Lee) i zato što su bili na istoj strani sa partizanima a protiv nacista) i borili se protiv Saveznika. Naravno, nipošto ih nisam mrzio, ali sam ipak imao neke rezerve i nisu mi baš bili previše bliski.
Kjoto (Kyoto) je svojevrsni historijski i ''duhovni'' centar Japana budući da je taj grad više od hiljadu godina bio njegova prijestonica. Godine 1869. prijestonica je prenešena u grad Oedo koji je zbog toga postao poznat kao To-Kyo (sintagma koja u japanskom ima značenje novi Kyoto – nova prijestonica) i vremenom potpuno poprimio novi naziv Tokyo (Tokio). No, bez obzira na to što je izgubio svoj značaj u političkom smislu, Kjoto je u srcima svih Japanaca ostao duhovni, tradicionalni i kulturni centar čitave nacije.
Hirošima
Hirošima - kad se ta riječ pomene prva i neizbježna asocijacija je uvijek ista: atomska bomba.
Od atomske eksplozije koja se dogodila 6. avgusta 1945., ujutro u 8:15 časova, u jednom djeliću sekunde izginule su stotine hiljada ljudi i čitav grad bio zbrisan sa lica zemlje.
Jedan od nezaobilaznih elemenata svakog trening kursa koji se organizira u Japanu je tzv Field Trip (Radno putovanje). Iako se iz naslova može vidjeti da je cilj tih putovanja u tome da kursisti steknu neka praktična znanja i iskustva direktno na terenu, ipak su dva ''turistička'' elementa nezaobilazna: posjeta gradu Kjoto (Kyoto) nekadašnjoj prijestonici Japana, te posjeta Hirošimi (Hiroshima) i njenom muzeju posvećenom stradanju uzrokovanom bacanjem atomske bombe na ovaj grad.
Govoriti o japanskoj tehnici, naročito elektronici gotovo da je izlišno jer je opće poznato koliko je Japan na tom polju razvijen. Tu se stalno pomijeraju granice, uvijek se nešto unapređuje, inovira, razvija ... a tendencija je, koliko sam mogao primijetiti, na minijaturizaciji, te povećanju brzine i kapaciteta.
