Zikr i iršad

 

Zikr i iršad

 

Zikr i iršad su arapske riječi iz Kur'ana i dva su stuba tesawwuf-a i tariqat-a. Mali tesawwufsko-tariqatski rječnik koji slijedi, ovako nam ih predočava: Zikr - izgovaranje Božjih imena i razmišljanje o Njemu, prizivanje Allaha, slavljenje Božjeg imena. Zikr može biti zajednički i pojedinačni, no najčešći oblici su: zikr-i džehri (glasni zikr), zikr-i lisani (verbalni zikr), zikr-i qalbi (zikr samo srcem), zikr-i khafijj (skriveni zikr) i zikr-i dā'im (stalni zikr).

Iršad - upućivanje u derviški red, buđenje nekog iz duhovnog nemara, osposobljavanje derviša za vodiča dervišima-početnicima, proces vođenja i odgajanja (murid) od strane šejha (muršid).

Kao što postoji poučavanje o namazu, tako isto postoje i pouke o zikru i iršadu na orijentalnim jezicima, što se je prevodilo i na naš jezik. To je, zapravo, dio tekijske literature. U ilahijama nailazimo na duboke sufijske misli i praktična uputstva za primjenu islama. Putem tarikata, sve do naših dana, u toj literaturi čuvali su se i propisi akaida, fikha i tome slično.

U zborniku o tarikatskim stupnjevima ('Sejr el-sulūk, Sarajevo, 1986.) sabrano je više radova vezanih za zikr i iršad. Ovdje ćemo ih nabrojati:

1.`Abdul-Qādir Ghejlāni, El-matleb fī merātib el-tarīqah (Potrebno znanje o tarikatskim stupnjevima), Kitāb el-esrār (Knjiga tajni);

2.Mustafa Fevzi, Ogledalo svemira;

3.Hāfiz Khulūsi, Mizān el nufas;

4.Hasb-i hāl-i sālik;

5.Mewlānā Ni'meh Allah ibn Welijj el-Husejnī el-Emīr, Terdžemeh lewāmi' el-qulūb;

6.Sejjid Muhammed Nūr el-'Arebi, Risāle-i sālihijjeh;

7.Šejkh Sejjid Muhj el-Din Ensāri, Wedžīz dersler (Kratki dersovi);

8.`Abd el-Qādir `Isā, Prenošenje dozvole (izun) kod primanja tarikata od šejha;

9.Hasan Širāzi, Značaj medžlis-i zikra;

10.Muhammed el-Fekki, O sedam meqama iz knjige tesawwuf;

11.Ders-i men 'aref;

12.Razlike o objašnjenju i tumaču sedam meqama;

13.Hadži Selim Sāmī Jašar, Tri značenja ilahije, Razgovor sa svrakom.

14.Pismo Hadži šejha Selim Sāmi-efendije Osman-efendiji iz Gnjilana

Autori navedenih sastava su iz raznih gradova gdje žive muslimani. Javljali su se u različitim vremenima. Oni pripadaju raznim tarikatima, jer postoji dvanaest priznatih tarikata, iako je tesawwuf jedan.

Pojedini tarikati strogo paze na propise vlastitog tarikata, ali ima i onih koji zanemaruju te propise. Događa se i miješanje pravila (usūl) i redoslijeda u halki zikra. I migracija stanovništva ima svoga odraza na tarikatske džemate. Za požaliti je i to što tarikat nema svoj referat u vjerskoprosvjetnoj službi Starješinstva Islamske zajednice.

Ovdje donosimo dijelove prijevoda iz slijedećih radova o zikru i iršadu:

-El-Matleb fī merātib el-tarīqah,

-Hasb-i hāl-ī sālik,

-Prenošenje dozvole (izun) kod primanja tarikata od šejha,

-Značaj medžlis-i zikra,

-Sedam meqama iz knjige tesawwuf,

-Ders-i men 'aref,

-Razgovor sa svrakom.

I. `Abdul-Qādir Ghejlāni, „El-matleb fī merātib el-tarīqah“ (Potrebno znanje o tarikatskim stupnjevima)

Bismillahir-rahmanir-rahim

Neka je hvala Allahu, Gospodaru svjetova. Neka je Božji salavat na Muhameda, njegov rod i sve njegove ashabe.

Prvi mekam: La ilāhe illā Allāh.

Drugi mekam: Allāh.

Treći mekam: Hū.

Četvrti mekam:Haqq.

Peti mekam: Hajj.

Šesti mekam: Qajjūm.

Sedmi mekam: Qahhār.

La ilāhe illā Allāh; Lā ma`būde illā Allāh, znači: Nema Boga osim Allaha; Niko ne zaslužuje obožavanje osim Allaha.

Allāh znači: La mewdžūde illā Allāh (Ništa ne postoji osim Allaha).

Hū znači: Lā ilāhe ghajruhū (Nema drugog Boga osim Njega).

Haqq znači: Stvarna Istina.

Hajj znači: Živi, od kojeg zavisi život svega stvorenog.

Qajjūm znači: Obdržavatelj nebesa i zemlje i onoga što je između njih.

Qahhār znači: Onaj koji sve svladava, vlasnik beskrajne moći. A Allah je pomagač za upućivanje.

Prvi mekam: Nesf-i emmareh - duša sklona zlu, Sejr ilā Allāh - put do spoznaje Allaha. `Ālem-i šehadeh - vidljivi svijet. Mjesto: prsa. Hal (stanje) - sklonost prema zabranama. Vezuje se za Šeriat. Nur (svjetlo) - plavo. Zikr: Lā ilāhe illā Allāh.

Drugi mekam: Nefs-i lewwāmeh - duša koja sebe kori. Sejr ila Allah - put do spoznaje Allaha. `Alem-i berzakh - međusvijet. Mjesto: srce. Stanje - ljubav, mehabbet. Vezuje se za Tarikat. Svjetlo - crvenkasto. Zikr: Allah.

Treći mekam: Nefs-i mulhimmeh - duša nadahnuta. Sejr ila Allah - put do spoznaje Allaha. `Alem-i erwah - svijet duša, nevidljivi svijet. Mjesto: duša. Stanje - ljubav. Vezuje se za Ma'rifet. Svjetlo - crveno. Zikr: Hū.

Četvrti mekam: Nesf-i mutme'inneh - duša smirena. Sejr me`a Allah - put sa spoznajom Allaha. `Ālem-i haqiqah Muhammedijjeh - svijet Muhamedove stvarnosti. Mjesto: tajna. Stanje - wuslet (stizanje). Vezuje se za Hakikat. Svjetlo - bijelo. Zikr: Hakk, Wehhāb.

Peti mekam: Nesf-i rādijeh - zadovoljna duša. Sejr fi Allah - put spoznaje Allaha). 'Ālem-i Lāhūt - svijet Božanske prirode. Mjesto: tajna tajne. Stanje - ghinā (bogatstvo). Vezuje se za Sirrun lehū. Svjetlo - zeleno. Zikr: Hajj, Wahid.

Šesti mekam: Nesf-i merdijjeh - duša s kojom je Bog zadovoljan. Sejr 'an Allah - put do spoznaje Allaha. `Alem-i šehadet - vidljivi svijet. Mjesto: khafijj. Stanje - khajruhū (činjenje dobra). Vezuje se za: Šeriat. Svjetlo - crno. Zikr: Qajjūm, Ehad.

Sedmi mekam: Nefs-i kāmileh we sāfijeh - savršeno, čista duša. Sejr bi Allah - put sa spoznajom o Allahu. `Alem-i wahde me'a el-kethreh - svijet jednosti sa mnoštvom. Mjesto: akhfā. Stanje - beqā (vječnost). Vezuje se za Džem'. Zikr: Qahhār, Samed.

Zikrovi

1. Zikr sālikīn: `Ālem-i mulk; La ilahe illa Allāh.

2. Zikr `āšikīn: 'Ālem-i melekūt; Illa Allāh, Illa Allāh.

3. Zikr wāsilīn: `Ālem-i džeberūt; Allāh, Allāh.

4. Zikr: `Ālem-i Lāhūt; Hū, Hū.

Prvi zikr je nāsūt. To je `ālem-i mulk, sfera (svijet) Azraila (a.s.), a to je: La ilahe illa Allāh, Muhammed resūl Allāh.

Drugi zikr je: La ilāhe illā Allāh. To je zikr `ālem-i melekūt, svijet Mikaila (a.s.).

Treći zikr je: Allāh, Allāh. To je `ālemi-i džeberūt, svijet Džebraila (a.s.).

Četvrti zikr je: Hū, Hū. To je `ālem-i Lāhūt, naziva se još i `ālem-i Huwāijje, svijet Israfila (a.s.)

 

II. 'Abd el-Qādir Ghejlāni, „Hasb-i hāl-ī sālik“ (Salikovo praćenje vlastitog hala/stanja)

Prema imamu Dejlemiji, u hadisu stoji da je šejh u svom narodu kao pejgamber u svom ummetu. Ebu Jezid Bistami je rekao: "Ko nema šejha („a hodi sejrus-sulukom“ (hazreti Gazali), „a ušao je u halvet“ (hazreti Abdul Kadir Gejlani) – nap.prir.), njegov šejh je šejtan." U hadisu stoji: "Budi na dunjaluku kao garib ili prolazni putnik, i ubrajaj sebe da si od mrtvih." U hadisu dalje stoji: "Ljudsko srce je Allahovo (dž š.) prijestolje. Allah (dž.š.) ne gleda na vaš izgled i na vaš dunjaluk, tj. mal, nego gleda u vaša srca i vaša djela."

Za zikr je važno slijedeće: pripremiti srce; istighfār (tražiti oprost grijeha); poniziti svoj nefs; proučiti fatihu; proučiti sure ikhlās; sjetiti se smrti; sjetiti se veze sa šejhom; spominjati Allahovo ime (zikr); izričito govoriti da su ti Božji raziluk i merhamet potrebni i da to tražiš; da srcem osjetiš da gledaš na pravi put; da stojiš pred Allahom dž.š. i da po utvr+enom redu i broju zikr činiš; tj. spominješ Božja imena.

U pogledu izvršenja zikra, potrebno je uvijek imati vezu sa šejhom i po njegovim uputama postupati.

Navest ću Hatmu "Hadžegana" koja je utvrđena u gotovo svim tarikatima i obavlja se ovim redoslijedom: izgovoriti 5 ili 15 ili 25 puta istigfār; proučiti 7 puta Bismille i Fatihu; proučiti 100 puta Salavat-i šerif; proučiti 79 puta s Bismillom sure Elem nešrahleke; proučiti 1001 puta sa Bismillom sure Ikhlās; proučiti 7 puta Fatihu; proučiti 400 salavata; i proučiti dovu skrušeno i zamoliti Allaha (dž.š.) za milost i hidajet (uputu).

U tarikatu ima 11 mesela (pitanja) koja se zovu Hāsib-i hāl onoga koji stupa u tarikat:

1. Svaki derviš treba da zna da ima slobodnu volju i da tu slobodnu volju može upotrijebiti u raznim ograničenim mogućnostima, kako hoće i kad hoće, ali, kako je Allah (dž.š.) dao razum čovjeku, on može da misli i da vidi koji je spasonosan put za njega na dunjaluku i ahiretu. Svako razumije da su opačine, razvratnost i životinjske požude put koji vodi duševnoj, tjelesnoj i imovnoj propasti.

2. S obzirom na navedeno, razumljivo je da će čovjek tražiti spas duši i tijelu i da će ići putem koji vodi Božjem (dž.š.) raziluku (zadovoljstvu), a uklanja ga od životinjskih požuda, nagona i tjelesnih uživanja koja mu predstavlja šejtan i njegov nefs.

3. Predano i odano treba Bogu (dž.š.) ibadet činiti, na Njega se oslanjati (tewekkul), u Njega se uzdati i iz dna duše govoriti: Lā ilāhe illā Allāh.

4. Kako će murid pristupiti zikru i kako će u svakom slučaju nastupiti, uputit će ga u tome njegov šejh.

5. Čovjek kao razborito biće mora da manifestira svoje želje i da obavlja svoj rad dostojno i prikladno čovjeku, a da ni u kom pogledu ne bude oduran i odvratan i sličan životinji koja ide za svojim plijenom. Pošto su izvori opačina i nepogoda strasti, mržnja i ljutnja - glavni koji vode u provaliju i onoga i ovoga svijeta, derviš mora nastojati da se u dunjalučkom saobraćaju ne ispoljava ni jednom od navedenih.

6. Šejh prenosi na derviša obavljanje zikra po njegovom shvatanju, duhovnoj jačini i upućuje ga na khulūs (iskrenost) i vjernost.

7. Čovjekovo srce je čisto kada mu je duša čista, u duša će biti čista kada se drži pohvaljenog ljudskog ćudoređa (akhlāq hāmideh), i kada otkloni loše vladanje (akhlāq dhemīmeh) u kojem se ispoljavaju životinjski nagoni nefsa.

8. Tako čist i iznutra opran, derviš treba pristupiti zikru koji je u nekim tarikatima tajni (sirri), u nekim javni (džehri'), a u nekim skriveni (khafijj).

9. Šejh će pristupniku u tarikat davati upute o obavljanju zikra, pored obavljanja šerijatskih naredbi.

10. S takvim osjećajem, odstranjujući sve osim traženja Božjeg (dž.š.) zadovoljstva, pristupa se u zikr.

11. Taj odnos između šejha i derviša zove se nisbet. Taj nisbet mora biti poštovan s obje strane uz poslušnost derviša.

Čovjekova dova je svjetlo (nūr) u njegovu srcu, pa tko hoće neka rasvijetli svoje srce. Na takav način svi tarikati javno (zāhir) teže takvim rasvijetljenim srcem, a i suština i cilj su im isti.

Očistiti dušu je isto što i izliječiti tijelo od neke bolesti, pa kako se mogu upotrebljavati lijekovi za liječenje bolesnika osim s nadzorom i pažnjom iskusnog liječnika, isto tako se ne može obaviti ni čišćenje bez prisutnog dobrog čovjeka, iskušanog u čišćenju svoje duše, jer samo odgojeni ljudi mogu drugog odgajati i drugom u odgajanju uzor biti. Odgajatelj treba da ono što misli i kaže i djelom svojim potvrdi. U prvom redu, zadaća odgajatelja je da nastoji da uredi nefs odgajnika (terbije-i nefs) i da mu dušu očisti (taswije-i rūh). Ako u tome uspije, zagarantirano mu je Kur'anom spasenje: Qad efleha men zekkāhā.

Svaki derviš, prije nego stupi u tarikat, mora biti na šerijatskom putu, a to znači da, osim obavljanja šerijatskih propisa i odredaba, mora od sebe odbaciti širk, kufur,džehl, činjenje velikih grijeha, kibur, pohlepnost i požudnost za dunjalukom, strast, srdžbu, zavidnost, i tek onda stupiti u tarikat i uputiti se u ibadet.
Tko odabere da pravim putem stupi u tarikat, imat će častan i krijeposan život, koristan za njega, njegovu rodbinu i sve ljudsko društvo, imat će mir u duši i spokojan život.

III. `Abd el-Qādir `Isā, „Prenošenje dozvole (izun) kod primanja tarikata od šejha“ (Iz njegovog djela „Istine o tesavvufu“)

 

Od vremena Muhameda (a.s.) pa do naših dana prenosila se dozvola (idhn), očitovanjem (telqin) i zavjetom (bej`ah i `ahd): pouzdano i stvarno (muhaqqaq), lančano (muselsel) i upamćeno-zabilježeno (musedždžel). Bej'ah, idhn i telqin sufije nazivaju jednim imenom qabdah - način zavjeta: primanje ruke ili čin stupanja u tarikat.

Svaki novi sufija prihvata ruku starijeg sufije kojeg želi slijediti. To se tumači kao spoj elektriciteta, pozitivnog i negativnog, za dobivanje dozvole (izuna), što rada snagu osjećaja duše i života, kako je utvrđeno. Muršidi (šejhovi) su kao trafoi, koji neprekidno kroz stoljeća, povezuju ljudska srca i spajaju ih s Muhamedovim (a.s.) svjetlom (nūr) do pojave spoznaje. Energija, iako udaljena od izvorne baze, vrlo je blještava i usijana.

Električna postrojenja, iako nisu glavni centri energije, vjerno prenose Muhamedov (a.s.) nūr. Zbog prostorne i vremenske udaljenosti dolazi do opadanja snage energije (svjetla) koja se vezuje za trafoe, pa se zbog toga ukazuje potreba za trafoima koji toj energiji jačaju snagu i život.

Jedno objašnjenje prethodnog teksta

Na pitanje šta su transformatorske stanice - stručnjaci odgovaraju:

Transformatorske stanice su posrednici između velikih centrala i malih potrošača. Trafo-stanice su sposobne da primaju struju visokih napona, ali nisu sposobne da odašilju niskonaponsku struju na više malih potrošača koji nisu sposohni da prime veći napon struje.

Trafo-stanice i skupine više transformatora imaju potpuno istu ulogu kako je prethodno kazano.

Trafo-stanice, kao i transformatori, ne proizvode struju. Raspored trunsforntatora može biti prema potrošačima: npr. po mahalama ili ulicama, za zanatske radnje, sela, industriju itd.

Struju visokog napona trafo-stanice dobivaju od električnih centrala ili centara za distribuciju.

Električne centrale prema svojim kapacitetima izgradnje crpe struju iz prirode.

IV. Hasan Širāzi, „Značaj medžlis-i zikra“ (Iz njegovog djela „Kelimetullah“)

 

Božiji poslanik Muhamed (a.s.) je rekao:

Meleki prolaze pored Medžilis-i zikra i zastanu na njegovu pročelju, zaplaču s onima koji plaču i čine dovu (izgovaraju āmin) s onima koji dovu čine. Kad se ispnu na nebo, Allah (dž.š.) im kaže: - Moji meleki, gdje ste bili? - On to bolje zna od njih. Oni odgovore: - Naš Bože, Ti bolje znaš. Mi smo prisustvovali zikr medžlisima. Vidjeli smo ljude kako Tebe veličaju (tesbih), boje se Tvoje vatre i nadaju se nagradi Tvojoj. Nato im Uzvišeni reče: - Vi ste svjedoci. Ja im opraštam, sačuvani su od Moje vatre i obezbijeđen im je moj džennet! - A meleki kažu: - Gospodaru naš, među njima ima onih koji Tebe ne spominju! - Uzvišeni reče: - Ja im opraštam zbog toga što su sjedili s onima koji Me spominju. Zaista, onim koji sjede s onima koji čine zikr ne može biti šteta.

V. Muhammed el-Fekki, „O sedam meqama“ (Iz njegovog djela: „Tesawwuf“)

 

Položaj salika (derviša) u prelaženju konačišta (stanica) sličan je putniku na putovanju. I kao što je putniku potreban vodič za hranu, prijevoz, društvo, osiguranje itd., tako je isto i saliku potreban muršid koji poznaje put, koji je prešao taj put i zna njegove koristi i štete. Hrana mu je bogobojaznost, a sredstvo prijevoza himmet (zauzimanje, zalaganje). Treba mu drug, tj, njegova braća na istom putu. Treba mu i oružje, tj. Božja imena kojim straši dva neprijatelja, šejtana i svoj nefs.
I kao što čovjek na putovanju prolazi kroz razne gradove i predjele, gdje se zadržava pa onda nastavlja putovanje do svog cilja, tako isto i salik na svom putu prolazi kroz sedam mekama. Učenjaci su te mekame ovako prikazali:

1. Mekam tmine, nešto drugo što je preče od Boga. Nefs se u tom mekamu naziva emmāre (duša potčinjena zlu).

2. Mekam svjetla - lewwāmeh.

3. Mekam tajni - mulhimeh.

4. Mekam savršenosti - mutme'inneh.

5. Mekam dostignuća (wuslah) - Rādijjeh.

6. Tedžellijät-i efc l (Odraz Božjeg djelovanja) - Merdijjeh.

7. Mekam - Odraz svojstava i imena Božjih - Kāmileh.

Dok god je dotični u jednom od ovih mekama, pokriven mu je slijedeći mekam. Tko je u prvome mekamu, njemu je zastrto očito gledanje svijeta (nūr), a tko je u drugome mekamu, njemu je zastrt nūr tajni itd.

Sufija neće doseći stupanj kāmileh dok ne prođe sve ove mekame, upotpuni se na prethodnim mekamima. Kroz to uzdizanje (usavršavanje) dospijeva do visokih shvaćanja. Sufije to visoko shvaćanje nazivaju: ma`rifet-i haqiqat. To je, zapravo, stupanj u kojem se saznaje istinska stvarnost, istina, tj. da je znanje, znalac i znano jedna stvar.

VI. Fejzulah Hadžibajrić, „Ders-i men 'aref“ (objavljeno u: Šeb-i arūs, Sarajevo, 1979./1400.)

 

Na putu spoznaje o Bogu kroz faze približavanja Njemu, čovjekova duša prolazi kroz sedam stupnjeva, i naposljetku kad se potpuno očisti, čista doživljava smrt kao slast bračne noći.

Ti stupnjevi se zovu:

a) nefs-i emmāreh - duša sklona zlu;

b) nefs-i lewwāmeh - duša koja sebe kori;

c) nefs-i mutme'inneh - smirena duša;

d) nefs-i rādijeh - zadovoljna duša;

e) nefs-i merdijjeh - duša kojom je Bog zadovoljan;

f) nefs-i sāfijeh - čista duša

g) nefs-i kāmileh - savršena duša.

Prva četiri stupnja čine prvu fazu duhovnog odgoja i zovu se jednim imenom qurb-i ferā'id. Posljednja tri stupnja čine drugu fazu duhovnog odgoja i zovu se qurb-i newāfil.

Intisab je pristupanje u tarikat, a talqin je čin primanja terikata.

VII. Hadži šejh Selim Sāmī Jašar, „Razgovor sa svrakom“ (Iz njegovog rukopisa „Sanihāt“)

 

Jednog dana, osamljen u tekiji, opazio sam na pragu svraku. Njeni glasovi ak-ak, ak-ak kao da su bili upućeni meni. Ovo je privuklo moju pažnju: divlja ptica na kraju odaje! Posmatrao sam je, i kao da smo počeli razgovor.

Svraka reče: - Selamun alejkum, prodavaoče mirođija!

-A ja odgovorih: - Ve alejkumu selam, ptico. Dobro došla!

- I tebe dobro našla - odgovori mi ona.

Ja upitah: - Odakle dolaziš?

- Ptica odgovori: - Iz `adema, fizičkog nepostojanja.

Na moje pitanje: - Kuda ideš? - odgovori mi:

- U `adem.

Ja: - Kojim jezikom govoriš?

- Ptica odgovori: - Arapskim.

Ja opet upitah: - Što to znači i na koga se odnosi?

Ptica mi odgovori: - Vaš praotac Adem bio je neposlušan. Prekršio je zabranu kad je bio u džennetu i pristupio zabranjenom drvetu. Time je učinio prijestup (grijeh) i postao neposlušan (akun, el-aku, ak).

Ja: - Kome su upućene te riječi?

- Ptica mi odgovori: - Vama, da se osvetite šejtanu, koji je prevario vašeg praoca Adema, jer potomak ima pravo na osvetu.

Ja: - Na koji način da to učinimo?

Svraka: - Da šejtanu uvijek protuslovite i da učinite sedždu Ademu svoga vremena.

Ja: - A ko je taj Adem mog vremena?

Svraka: - Muršid (duhovni vodič).

Ja: - Što označava sedžda?

Svraka: Pokornost i poštovanje.

Ja: - Zašto ti je perje crno-bijele boje?

Svraka: - Na ovom svijetu ima mnogo boja, ali sve se svode na crnu i bijelu. Stoga sam ja na ovom svijetu jedan poseban uzorak.

Ja: - Koja je od te dvije boje temeljna i važnija?

Svraka: - Temeljna boja je crna i crnina ukazuje na fazu`adema - fizičkog nepostojanja. Moja bijela boja je relativna i sporedna. Moje fizičko postojanje je atom koji ukazuje na darovanje Svemira od strane istinitosti Apsolutnog postojanja koje je nužno (Wādžib el-vudžūd), tj. Boga.

Ja: - Kad je to tako, što si onda ti?

Svraka: - Ja sam sjena ili fantazija, nepostojanje -`adem s nužnim postojanem - Wudžūd.

Ja: - Kud letiš?

Svraka: - Na zamišljenu liniju gdje se dodiruje crnina s bjelinom.

Ja: - Na što ukazuje ta crna linija?

Svraka: To je linija ćuprije pravog puta, visoka zapovijed iz Kur'ana: Festeqim kemā umirte (Idi istrajno putem kako ti je naređeno)! (Kur´an, Suretu Hud, 112)

Ja: - Kako je moguć prelaz preko staze vrlo delikatne ćuprije?

Svraka: - Tvoje nestajanje (fenā') u nestajanju svega drugog osim Boga.

Ja: - A kuda se prelazi?

Svraka: U predjel carstva koje ne nestaje, tj. u utapanje u vječnost Božijeg postojanja (beqā'billāh).

Ja: - A kako se prelazi?

Svraka: - Sa svjetlom vjerovanja, prema Kur'anu: Nūruhum jes'ā beine ejdihim...( Kur´an, Suretut-Tahrim, 8)

Ja: - Gdje stanujete?

Svraka: - Na visokom drveću.

Ja: - Zašto ne stanujete u kućama?

Svraka: - Kuće su gradili ljudi, a drveće je građevina Svemilostivog Boga.

Ja: - Zašto su vam gnijezda na visini?

Svraka: - Da sačuvamo svoje mlade od napasti nekih ljudi.

Ja: - Na vas se tuže ljudi da im odnosite piliće i oštećujete voće i povrće?

Svraka: - Upozoravamo piliće - ljude koji su zanemarili sjećanje na Boga i upozoravamo baštovane da paze na svoje voće i povrće, da budu oprezni da im utrošeni trud ne ode uzalud. Isto tako upozoravamo ih da bdiju nad duhovnim usponima kako bi se sačuvali od padova.

Ja: - Zašto tako skakućete?

Svraka: - Oponašamo prepelicu (keklik). Ali mi živimo i na drveću i skakućemo s grane na granu, i to je zapravo naš hod.

Ja: - Kome sličite tim svojim čudnim i neravnomjernim hodom?

Svraka: - Pristašama tarikata koji su neznalice, koji naivnim ljudima čista srca bacaju prašinu u oči i koji značajne riječi muževa istine (ehl-i hakikat) prenose i kazuju odoka, po svom viđenju.

Ja: - Može li biti tarikat bez znanja?

Svraka: - A mogu li ja letjeti bez krila?

Ja: - Na što ukazuje taj vaš dugački rep?

Svraka: - Za to postoje dva znaka. Jedan ukazuje na kraj. Od svih ptica mi imamo najduži rep te mi, radi održavanja života, pazimo na taj svoj rep, jer smo o njemu puno ovisne. Drugi znak ukazuje na mahane. Ima ljudi koji kod drugog vide trn, a kod sebe ne vide ni brvno. Nama je dano da gledamo svoj rep, a da se kanimo gledanja u tuđe mahane, jer je rečeno: Blago onom ko se brine o svojim nedostacima i to ga sprečava da gleda u nedostatke drugoga. Preča ti je briga o svojim nego o tuđim nedostacima.

Ja: - Pa vi ste onda mnogo zauzete uređenjem repa?

Svraka: - Moj rep je moj znak razlike od drugih ptica, a svako se ponosi svojim znakom; tako i ja čuvam i pazim svoj rep.

Ja: - Poznaješ li kaderije?

Svraka: - Poznajem.

Ja: - Šta je njihov znak?

Svraka: - Kapa crvenkaste boje sa zelenim omotom (destār), slična ruži s listovima.

Ja: - Vi svugdje padate, a uvijek vam je glava čista?

Svraka: - Mi ne tvrdimo da smo sačuvani od grijeha i nismo umišljene. Iako ponekad padnemo na mjesta koja su prljava i koja nam ne dolikuju, ne gubimo savjest, volimo čistoću, idemo odatle. Stečene nedostatke i darovane vrline mi ne miješamo. Jedno je Božja presuda a drugo su Božji pokloni. Izvor je jedan, a utroška mogu biti dva. I s nedostacima čovjeka, on je opet primljen. Vaš otac Adem pejgamber priznao je svoj grijeh, kajao se, uzdao se i činio dovu, kako je kazano u Kur'anu.

Ja: - Kako to, padate u blato, a ne gubite svoju vrijednost?

Svraka: - Zar zrake Sunca ne padaju i na blato? I dragulj padne u blato... ali oni u blatu ne izgube svoju vrijednost?

Ja: - Kaži mi jedan primjer!

Svraka: Evo, na primjer, znanje i savršenstvo (`ilm i kemāl). Ako ti sreći dođe kraj..., pa šta? Sve ima svoj vrh. Kad si na vrhu uspona, ne uzoholi se: poslije uspona je pad!

Ja: - A šta je neznanje?

Svraka: - Neznanje je kao katran: gdje padne, ostane mrlja.

Ja: - A ko je vaš car?

Svraka: - Bijeli soko (bazul-ešheb), car evlija, sultan Abdul Kadir Gejlani.

Ja: - Tko su vaši ašici?

Svraka: Slavuji.

Ja: - Ko su vaši učači zikra?

Svraka: - Grlice.

Ja: Ako su arifi, oni koji su dosegli više spoznaje?

Svraka: - Papagaji.

Ja: - A ko su vam vaizi?

Svraka: - Sove.

Ja: - A ko su vaše hadiije?

Svraka: - Rode.

Ja: - A ko su vaši derviši?

Svraka: - Golubovi.

Ja: - Ko su vaši rehberi, pomagači šejhu?

Svraka: - Pupavci - hudhudi. (Hudhud je služio Sulejmana pejgambera).

Ja: - A ko su vaši kurnazi, (lukavi i dovitljivi ljudi)?

Svraka: - To smo mi, svrake.

Ja: - To nije dobro!

Svraka: - Ako je da sačuvamo, onda je dobro; a ako je da prevarimo, onda je loše.

Ja: - Obično vjernike varaju?

Svraka: - Jedanput biti prevaren - može se, ali dva puta, e to nije dobro. U jednom hadisu se kaže: Vjernik ne smije dozvoliti da ga iz jedne rupe dva puta ujede zmija.

Ja: -'Daj mi kakav savjet.

Svraka: - Zaštiti se dobrim, a odbaci nevaljalo, idi pravim putem, istopi grijehe, dobro očisti srce. Što vidiš, pokrij, a što ne vidiš, o tome ne govori.

Ja: - Drago mi je što sam te sreo, koristile su mi tvoje mudre riječi. Hvala!

Svraka: - I meni je drago, hvala ti i želim ti uspjeh! Ostaj u ljubavi prema Bijelom sokolu!

Diže se i odleti.

Zaključak

 

U sastav zikra i iršada ulaze i virdovi. To su salavati i lijepa Božja imena. Oni se uče pojedinačno i zajednički, kako u kojoj prilici. U nas se u prijevodu susreću ova tri virda:

1. el-Wird, prijevod s arapskog: Hafiz Ibrahim ef. Riđanović, Sarajevo, 1980.

2. el-Ewrād el-fethijjeh, prijevod zikr-dova s predgovorom: Hadži Sulhi ef. Hadžimejlića, Sarajevo 1985.

3. Ewrād-i šerīf, s komentarom i silsilom kaderijskog tarikata: Fejzulah Hadžibajrić, Sarajevo, 1986.

Vird se uči prema uputstvu muršida. Ovo su upute Šejha Abdul Kadira Gejlanija:

1. Nemoj se kleti, makar to bila istina!

2. Nemoj lagati!

3. Nemoj obećavati što ne možeš ispuniti!

4. Nemoj nikoga vrijeđati ni uznemiravati!

5. Nemoj nikoga proklinjati!

6. Nemoj nikome reći da je ćafir ili munafik, jer samo Bog zna ko je kakav!

7. Obaraj oči i kloni se svih grijeha!

8. Izbjegavaj da ti drugi čine pomoć!

9. Nemoj nikome zavidjeti na onome što on ima a ti nemaš!

10. Budi skroman i uslužan!