Razmišljanja o ekonomiji u svjetlu svjedočenja dragoga Allaha (4 dio): Razmišljanje o nužnosti i značaju primjene osnovnih principa ekonomije na mikroekonomskom nivou konkretnog preduzeća (principi ekonomičnosti i rentabilnosti)

 

Nakon što smo u prethodnom 3. dijelu ovih razmišljanja govorili kako se u pogledu dunjalučkog imetka koji nam dragi Allah dariva nikako ne trebamo ponašati rasipnički (da ga samo trošimo ne vodeći računa o ekonomisanju čime ga u stvari rasipamo), već se trebamo ponašati ekonomski vodeći računa o ekonomskim principima i u tome smislu detaljnije govorili o ekonomskom principu produktivnosti, sad imamo namjeru u nastavku, ako dragi Allah da, nešto više govoriti o značaju i potrebi primjene ekonomskih principa ekonomičnosti i rentabilnosti na mikroekonomskom nivou preduzeća.

 

2. Ekonomski princip ekonomičnosti

Kako smo već rekli, ekonomski princip produktivnosti u posmatranje i valorizaciju uzima omjer fizičkog, kvantitativnog trošenja u proizvodnju uloženih i u njoj aktiviranih faktora proizvodnje (što se u engleskoj tradiciji ekonomskog izražavanja imenuje kao kvantitet ''proizvodnih inputa'') sa jedne strane i sa druge strane fizički kvantitet proizvedenih roba i usluga (što se u engleskoj tradiciji ekonomskog izražavanja imenuje kao kvantitet ''proizvodnih outputa'').

Ali ako se posmatra ne više samo kvantitet već sada i vrijednost istih ovih elemenata (valorizirana kroz njihove cijene na tržištu nabave i tržištu prodaje) onda se to sve gleda u svjetlu ekonomskog principa ekonomičnosti.

Ekonomičnost je, dakle, omjer između troškova proizvodnje (vrijednosti potrošenih faktora proizvodnje u proizvodnji) i vrijednosti ostvarenog proizvodnog učinka (tržišne vrijednosti, odnosno prodajne cijene proizvedene robe ili usluge). Ekonomski princip ekonomičnosti je u tome smislu nastojanje da se postigne veća prodajna vrijednost proizvedene robe ili usluge po jedinici njenih troškova proizvodnje (cijene koštanja), odnosno da se što je moguće više ''pojeftini'' proizvodnja.

Ali kad se o svemu ovome razmišlja jasno je da se ne mogu samo uključivati direktni troškovi proizvodnje, odnosno ne samo oni troškovi koji su nastali direktno zbog svih aktivnosti u proizvodnji konkretne robe ili usluge. Naprotiv, moraju se uključiti svi troškovi koji u preduzeću nastaju – čak i oni koji nisu direktno uzročeni proizvodnjom. To je radi toga što ozbiljni ekonomisti koji upravljaju preduzećem kao da je njihov dom svakako trebaju paziti da se svi troškovi, i direktni koji su uzrokovani proizvodnjom i indirektni koji nisu, ''pokriju'' prihodima od poslovanja (kako se sredstva preduzeća ne bi gubila) i da je stoga dobro (kako bi se sve moglo uspješno pratiti i za sve njih naći ''pokriće'' u prihodima) i njih uključiti u cijenu koštanja.    

Iz svega ovoga je jasno da na ekonomičnost utiču:

• Ostvarena produktivnost
• Cijena angažovanih faktora proizvodnje
• Iznos indirektnih troškova (obračunata amortizacija, troškovi održavanja i opšti troškovi)

2.1. Ostvarena produktivnost kao faktor ekonomičnosti

Jasno je da što se ostvari veća produktivnost u proizvodnji nekih roba ili usluga, to će im kvanitet proizvodnih inputa[1] po jedinici proizvoda biti manji, a time će im i cijena koštanja biti niža odnosno ekonomičnost veća. O tome smo više i detaljnije kazivali u prethodnom trećem dijelu ovih kazivanja, pa nema potrebe ovdje se na to vraćati.

Ali stvari se mijenjaju kada je riječ o trgovačkim preduzećima jer u njima nema proizvodnje, a time ni produktivnosti (proizvodnosti) jer nema ni produkta (proizvoda). Tu se, dakle, princip smanjenja troškova ne odnosi na smanjenje cijene koštanja već se odnosi na smanjenje troškova čuvanja robe (skladišta, hladnjače i sl.). U trgovačkim preduzećima, prema tome, treba nastojati da se kvalitet robe očuva uz što je moguće niže troškove čuvanja.

 

2.2. Cijena angažovanih faktora proizvodnje kao faktor ekonomičnosti

Sasvim je jasno da uz kvantitet proizvodnih inputa na visinu proizvodnih troškova odnosno cijenu koštanja veoma značajno utiče i cijena tih inputa koja se za njih mora platiti na tržištu nabave. Dakle, što je niža vrijednost (cijena) faktora proizvodnje koji su angažovani u proizvodnji konkretne robe i/ili usluge to će njena cijena koštanja biti niža i ekonomičnost veća. Ali pri tome se mora paziti da niža cijena faktora proizvodnje ne dovede do nižeg kvaliteta proizvoda ili slabije motivacije i angažiranosti radnika.

Ako se samo gleda na smanjenje cijene koštanja i ako se radi toga neoprezno na tržištima nabave nabavljaju nedovoljno kvalitetni materijali iz kojih se proizvod pravi, ili ako se neoprezno u proizvodnji, samo radi njenog pojeftinjenja po svaku cijenu, koriste nedovoljno kvalitetne mašine ili neadekvatna tehnologija, onda, istina, na prvi pogled cijena koštanja može biti znatno niža, ali kakva je korist od toga kada će se proizvesti nedovoljno kvalitetan proizvod koji se onda ne može prodati na tržištu prodaje?!

Isto tako, ako se radi smanjenja troškova rada previše umanjuju plate i nadnice zaposlenim radnicima, čime ih se u stvari bezočno eksploatiše, onda je svim onim poslodavcima, koji hoće i nastoje umiljavati se dragom Allahu i tako Mu se približiti i sačuvati se od propasti, jasno da je to grijeh i zlo djelo koje nikako ne trebaju činiti.

A čak i oni poslodavci koji na sve to nikako ne paze (i tako u stvari sami sebi veliki zulum na budućem svijetu čine) još i na ovome svijetu jasno mogu vidjeti negativan efekat prevelikog smanjenja plata zaposlenih radnika kroz njihovu slabiju motivaciju i nižu angažiranost da se potrude sami nešto unaprijediti u poslovanju i proizvodnom procesu (u prethodnom trećem dijelu ovih razmišljanja više smo govorili o tome koliko je adekvatan sistem motivacije zaposlenih značajan faktor koji blagotvorno djeluje na porast njihove produktivnosti, a time u konačnici i na veću ekonomičnost preduzeća).

 

2.3. Troškovi amortizacije, troškovi održavanja i opšti troškovi kao faktor ekonomičnosti

Za troškove amortizacije i troškove održavanja osnovnih sredstava (sredstava za rad, tj. proizvodnih mašina, proizvodnih objekata (pogona i radionica) sa instaliranom tehnologijom, vozila i sredstava neophodnog proizvodnog transporta) karakteristično je to da oni mogu biti i veći u prvo vrijeme i ekonomičnost zbog njih manja, ali ako su zaista za ovu svrhu na duže staze oni pozitivno djeluju na veće prihode i time i na veću ekonomičnost. To je zbog toga što ovi troškovi značajno utiču na očuvanje i poboljšanje kvaliteta angažiranih proizvodnih mašina, tehnologije koja je angažirana u proizvodnom procesu i kvaliteta saobraćajnih sredstava koja su angažirana u proizvodnji, pa ako se amortizacija i održavanje adekvatno finansijski ne pokriju u prvo vrijeme može prividno izgledati da je sve jeftinije i ekonomičnost veća, ali se onda naglo pada kad istekne rok trajanja, ispravnost i efikasnost mašina i tehnologije.

Radi toga se ovi troškovi nikako ne smiju zanemarivati i ne treba se izbjegavati da se čak i povećaju ako je to neophodno, jer ozbiljan privrednik mora svakako nastojati da očuva i ako može i da poboljša kvalitet i efikasnost angažiranih mašina, tehnologije i saobraćajnih sredstava koji se u sistemu proizvodnje koriste.

Samo se mora paziti da ovi troškovi budu zaista u to usmjereni, a ne da se ovim sakrivaju neke druge neproizvodne svrhe u koje se ta sredstva usmjeravaju i finansiraju ih, što je ništa drugo do neekonomisanje i rasipanje.

I dakako trebamo na kraju pomenuti i ono što je samo po sebi sasvim jasno – da se u svim preduzećima bez obzira na to da li su proizvodna, trgovačka ili uslužna u svrsi očuvanja i rasta ekonomičnosti treba paziti na veličinu opštih troškova i koliko se može nastojati ih smanjiti.

 

3. Ekonomski princip rentabilnosti

Rentabilnost se u ekonomiji posmatra i definiše kao omjer i odnos između iznosa konačnog finansijskog rezultata koji je nekim poslovanjem ostvaren i iznosa ukupnih finansijskih ulaganja koja su se morala uložiti u to poslovanje.

Dakle ekonomski princip rentabilnosti je nastojanje da se ostvari što veća dobit od prodaje proizvoda (proizvedene robe ili usluge) po jedinici uloženoga kapitala da bi se ona proizvela (njene cijene koštanja zajedno sa vrijednostima svih ostalih finansijskih ulaganja što su se morali platiti radi proizvodnje te robe i/ili usluge).

U tom smislu na rentabilnost utiče sljedeće:

• ostvarena ekonomičnost,
• dobar rad na tržištu prodaje,
• dobar rad na tržištu nabave,
• efikasna primjena ekonomske nauke.

 

3.1. Ostvarena ekonomičnost kao faktor rentabilnosti

Iz svega što je nešto više kazano u prethodnom dijelu ovoga kazivanja sasvim se jasno vidi da veća ekonomičnost preduzeća najpovoljnije djeluje na njegovu rentabilnost zato što se potpuno jasno vidi da veća ekonomičnost preduzeća utiče na nižu cijenu koštanja njegovog proizvoda (robe i/ili usluge), a upravo to je osnovni preduslov da se ostvari veća efikasnost i veći rezultat na tržištima prodaje.

 

3.2. Dobar rad na tržištu prodaje kao faktor rentabilnosti

Prema ekonomskoj nauci glavni instrument putem kojega se nastoji ostvariti dobar rezultat na tržištu prodaje zove se ''Marketing paket'' (što se u engleskoj tradiciji ekonomskog izražavanja imenuje kao ''Marketing mix'') i njega ekonomska nauka koja se bavi pitanjima iz oblasti Marketinga definiše kao sistem koji čini (ili cjelinu koju čini) sljedeće: proizvod, cijena, promocija i distribucija. Dakle, sistem ''Marketing paketa'' (''Marketing mix-a'') kao glavnoga instrumenta konkretnog preduzeća u svim njegovim aktivnostima na tržištu prodaje čini sljedeće:

• proizvod
• cijena
• promocija
• distribucija

3.2.1. Proizvod kao element ''Marketing paketa'' (''Marketing mix-a'') preduzeća na tržištu prodaje

Proizvod, odnosno njegova upotrebna vrijednost (neki objektivni kvalitet proizvoda koji neko može u neku svrhu upotrijebiti) je osnovni i najznačajniji element za njegovu uspješnu prodaju na tržištu. To je sasvim logično jer niko neće ni trebati ni tražiti robu koju ne može upotrijebiti za neku svoju potrebu. A upotrebna vrijednost svake robe je nerazdvojivo vezana za njezin kvalitet jer za neku svrhu može biti korištena samo ona roba koja ima adekvatan kvalitet da se ta svrha može njenim korištenjem ostvariti.

Prema tome, kvalitet svakog konkretnog proizvoda direktno utiče prvo na njegovu upotrebnu vrijednost, a onda time i na njegovu vrijednost na tržištu zato što će ga i tražiti i htjeti kupiti svi oni koji njegovom upotrebom mogu zadovoljiti svoje potrebe.

Kvalitet svakog proizvoda ovisi o kvalitetu tehnologije koja je bila angažirana u procesu njegove proizvodnje i od kvaliteta angažiranih materijala (predmeta rada za tu proizvodnju). Upravo zbog toga je od izuzetnoga značaja da se dobro pazi da se radi postizanja veće ekonomičnosti nikako ne uruši kvalitet angažirane tehnologije, kvalitet angažiranih predmeta rada i kvalitet angažiranih sredstava za rad.

 

3.2.2. Cijena kao element ''Marketing paketa'' (''Marketing mix-a'') preduzeća na tržištu prodaje

U uslovima savremenog svijeta i ekonomije (gdje čovjek sve što mu treba gotovo isključivo može dobiti samo kupovinom na tržištu za novac) sasvim je logično da mu je uz upotrebnu vrijednost proizvoda (od čega, kao što smo već rekli zavisi hoće li mu on uopšte trebati da ga nabavlja) od izuzetno velikog značaja i cijena koju za njega mora platiti (jer ma koliko mu proizvod trebao i ma koliko ga on tražio ne može ga kupiti ako mu je preskup da ga svojim novcem može i platiti).

Zbog toga se za ponuđača na tržištu (proizvođača koji robu proizvodi i nudi za prodaju) kao element od izuzetnog značaja za uspješnu prodaju te robe na tržištu (uz njezin kvalitet kao osnovni) javlja i njezina cijena (jer ma koliki da joj je kvalitet i ma koliko ona ljudima trebala neće je moći kupiti ako im je preskupa za njihove finansijske prilike).

A na cijenu proizvoda kojeg konkretno preduzeće nudi na tržištu prodaje direktno utiče ekonomičnost koja je ostvarena u njegovoj proizvodnji. To je zbog toga što se samo zadovoljenjem ekonomskog principa ekonomičnosti (o čemu smo već detaljnije govorili) osigurava niža cijena koštanja tog proizvoda i tim putem i za kupce u startu niža i povoljnija njegova prodajna cijena. Ovo je potpuno jasno i smatramo da nema potrebe o tome detaljnije govoriti.

Međutim, na kraju razmišljanja o ovoj temi još jednom želimo istaći činjenicu da ako roba nema za kupce adekvatnu upotrebnu vrijednost, odnosno za njih adekvatan kvalitet, oni neće nikako ni htjeti da je nabave. U tom smislu želimo opet i ponoviti ono što smo uvijek nastojali istaknuti i u prethodnom naslovu i u ranijim kazivanjima - da kvalitet proizvedene robe direktno ovisi o kvalitetu tehnologije koja je bila angažirana u procesu njezine proizvodnje i od kvaliteta angažiranih materijala (predmeta rada za tu proizvodnju) i da je tako od izuzetnog značaja da se nikako ne uruši kvalitet angažirane tehnologije i kvalitet angažiranih predmeta rada i sredstava za rad radi ostvarenja veće ekonomičnosti.

 

3.2.3. Promocija kao element ''Marketing paketa'' (''Marketing mix-a'') preduzeća na tržištu prodaje

Promocija je naredni element ''Marketing paketa'' koji značajno utiče na njegovu uspješnu prodaju na tržištu zato što se promocijom potencijalni kupci upoznavaju sa konrektnim proizvodom i pružaju im se informacije o tome koje im potrebe i kako taj proizvod može zadovoljiti. Svrha je promocije, dakle, da se kupci upoznaju sa proizvodom i da im se ukaže za šta ga mogu sve koristiti i koje im potrebe može zadovoljiti.

Prema tome, potrebe kupaca moraju imati centralno i ključno mjesto pri dizajniranju i formiranju promocije kao elementa ''Marketing paketa'' (''Marketing mix-a''). Ovo se nijednog momenta ne smije zaboraviti jer se ponekad zna dešavati da neka preduzeća u promociji svojih proizvoda, vjerovatno u želji da kod kupaca postignu osjećaj da im uspješna, kvalitetna i moćna kompanija nudi kvalitetnu, opšte priznatu i cijenjenu robu, ističu svoje bogatstvo, veličinu, značaj i uspješnost na tržištu, zaboravljajući da kupci primarno ne gledaju ''cijenjeno ime'' u robi, već gledaju i traže mogućnosti da im ona zadovolji neke njihove značajne i važne potrebe.

Zaključak je, dakle, da se promocijom treba pokazati kupcima da njihove potrebe imaju centralno mjesto u određivanju cjelokupne poslovne strategije preduzeća i da ono konkretni proizvod proizvodi upravo za njih i prema njihovim potrebama, kako bi ih mogli njime uspješno zadovoljiti. Kako je promocija početak aktivnosti reklamiranja proizvoda, jasno je i da bi se i reklamiranje trebalo graditi upravo na ovoj osnovi.

Prema tome, mislimo da je jedina ispravna osnova za gradnju i promocije proizvoda i sistema njegovog reklamiranja, koji slijedi nakon toga, da se ljudi, odnosno potencijalni kupci uvjere da svoje potrebe mogu zadovoljiti korištenjem tog proizvoda – duboko smo uvjereni da je jedino ovo zdravo i promoviranje i reklamiranje konkretnog proizvoda.

U tome smislu svrha i promoviranja i reklamiranja treba biti jedino u tome da se svim potencijalnim kupcima na stimulativan način jasno pokaže da im konkretni proizvod (a koji svakako treba biti tako proizveden da ima istinsku korisnost za ljude) može valjano zadovoljiti njihove potrebe.

Međutim, dešava se da ima priličan broj ponuđača koji jedinu svrhu i promoviranja i reklamiranja proizvoda ne vide u ovome, već samo u tome da se na bilo koji način ljudi navedu da što više kupuju – ne, dakle, da im se pomogne (i navede ih na to) da zadovolje svoje potrebe kupovinom valjanih i adekvatnih proizvoda, već da se na njih psihološki utiče da što više kupuju i troše.

Danas se tako i vanjski izgled proizvoda i izgled njegove ambalaže i mjesto gdje će biti postavljen u prodavnicama dizajnira i određuje tako da bude što atraktivnije za oči i da psihološki djeluje na ljude da bi ih se potaknulo da ga što više kupuju.

Sve to ima svoj temelj i početak u općeprihvaćenom ekonomskom mišljenju (koje svoj osnov i početke veže za Kejnzovu (Keynes) teoriju o značaju psihološkog uticaja na ljude da novac ne drže kod sebe već da ga troše) da kupce treba što više motivirati da što više kupuju i troše. U ovom su korjeni razvoja potrošačkog društva koje ljudima može u nekoj mjeri dati osjećanje ekonomskog blagostanja na ovom svijetu, ali to ih i motivira da se okreću materijalizmu a zanemare duhovnost.

Čini nam se da bi na ovom mjestu kao upečatljiv primjer uticaja izgleda proizvoda, njegove ambalaže i mjesta gdje je u prodavnici postavljen na oči čovjeka i na njegovu psihu mogla poslužiti scena iz mađarskog serijala crtanog filma pod nazivom ''Gustav'' koji je na našim prostorima ranije bio prilično popularan. U toj je sceni glavni crtani lik Gustav prikazan kako kupuje u velikom supermarketu i šeta između polica i stalaža na kojima se nalaze razni proizvodi, kad mu iznenada ti proizvodi na policama počinju izgledati kao da atraktivno plešu i uvijaju se baš kako lijepe pripadnice ljepšeg pola izgledaju ljudima koji nemaju želje, samokontrole i snage da, kako nam to kaže poznati hadis, ne bacaju pogled za pogledom na žene i zadovolje se samo sa prvim mahinalnim i nenamjernim pogledom koji im je jedino dozvoljen. Sve se završava tako što crtani lik bjesomučno i sasvim van kontrole trči supermarketom i mahnito puni kolica mnogim proizvodima.

To je bila veoma komična scena u ovom crtanom filmu, ali mislimo da se iz nje može uzeti pouka jer se i u realnom životu zna dešavati da kupci u supermarketima i bogato opremljenim i atraktivno uređenim prodavnicama kupe više robe i potroše više novca nego što su to planirali prije ulaska tamo. Ljudi koji su u cijelosti okrenuti ovom svijetu u tome mogu ništa neobično i loše ne vidjeti (jer ne vide šta bi bilo loše u tome da se kontinuirano želi kupovati i trošiti što više da bi se postigao što bolji život), ali ljudi koji znaju da je jedino ispravno ovosvjetski život posvetiti ostvarenju ljepšeg života na ahiretu u svemu tome mogu jasno da vide negativne uticaje na ljude u pravcu razvijanja njihovog materijalizma i hedonizma, odnosno zanemarenja njihove duhovnosti.

Pitanje postane mnogo ozbiljnije kada se još uzmu u obzir upotreba kreditnih kartica za bezgotovinsko plaćanje zbog toga što ljudi i mogu imati neku kontrolu trošenja svog novca u uslovima kad su limitirani činjenicom da mogu potrošiti samo onoliko koliko imaju uz sebe. Ali takvu im je samokontrolu teže postići kada uza se imaju kreditnu karticu tako da lično ne vide koliko novaca troše već im je trenutno potrošeni iznos tek neki brojčani izraz u programu aplikacije njihovih kreditnih kartica. To sve utiče na to da mnogi ljudi praktično ''žive na kredit'' (stalno su u ''crvenom'' saldu svojih bankarskih računa) i stalno su u dugu bankama, tako da su im povećani troškova života zbog kamata koje stalno plaćaju na iznose ''crvenog'' salda.

Koliko nam je poznato, danas postoje ekonomska mišljenja i teorije da marketinške aktivnosti trebaju biti postavljene tako da se psihološki utiče na kupce (odnosno na ljude) kako bi se kod njih razvile nove potrebe i to upravo one koje im jedino može zadovoljiti upotreba konkretnog proizvoda.  No, svakom je jasno da ovdje nikako ne smije biti riječ o razvijanju sklonosti, navika i potreba za konzumacijom svega onog što je zabranjeno, štetno i loše (čak i najtvrdokorniji materijalisti ne poriču da se nikako ne smiju naprimjer razvijati sklonosti ka upotrebi opojnih droga).

Oni koji su posvećeni vjeri i njegovanju lične duhovnosti dobro znaju i to da nikako ne treba nastojati psihološki uticati na ljude u pravcu razvijanja njihovih sklonosti, navika i potreba za što većim i nekontrolisanim  konzumiranjem potrošnih dobara, jer sve to jako utiče da kod njih bujaju materijalizam i hedonizam, a da im duhovnost stagnira i čak i odumire.

Naročito se mora paziti da se kod ljudi nikako ne razvijaju sklonosti ka onome što im je dragi Bog zabranio (haram), jer mada na prvi pogled mnogi u tome vide mogućnost da se brzo i mnogo zaradi (jer, naročito u današnje doba, mnogi žele da konzumiraju haram proizvode), to sigurno u konačnici vodi ka potpunom slomu. Mislimo da je ovo činjenica u koju se ne sumnja zbog toga što Kur'an[2] jasno govori da dragi Allah uništava imetak koji se stiče putem harama kamate, pa odatle vjerujemo da se isto odnosi i na ostale haram načine stjecanja imetka, a dragi Allah, hvaljen neka je, najbolje zna.

Prema tome šta može značiti to što će se isprva privremeno povećati bogatstvo, kad se u budućnosti ide ka sigurnom slomu koji će kad tad doći. Šta je značilo Karunu silno bogatstvo koje je na dunjaluku posjedovao (ajeti Kur'ana 28:76-79 nam jasno govore o njegovom izuzetnom bogatstvu), kad je on na kraju skupa sa svojim dvorcem i svim tim riznicama u zemlju propao.[3]

Zaključak je da se o svemu ovome treba dobro voditi računa kada se dizajnira, organizira i uspostavlja sistem promocije kao elementa ''Marketing paketa'' (''Marketing mix-a'') konkretnog preduzeća na tržištu prodaje.

 

3.2.4. Distribucija kao element ''Marketing paketa'' (''Marketing mix-a'') preduzeća na tržištu prodaje

Distribucija kao element ''Marketing paketa'' daje ''konačni pečat'' na sve marketing aktivnosti preduzeća i na uspješnu prodaju njegovih proizvoda na tržištu prodaje zato što se putem distribucije konkrektni proizvod dostavlja kupcima čime se finalizira proces njegove prodaje i uz to ostvaruje prihod od prodaje putem naplate prodajne cijene koju kupci plaćaju.

Distribucijom se, dakle, ostvaruje završna etapa ekonomske aktivnosti kojom se trgovačka ili proizvedena roba prodaje na tržištu prodaje i ako se uspije prodati po vrijednosti većoj od njene nabavne vrijednosti ili cijene koštanja, onda čitav proces ostvaruje efikasan pozitivan rezultat jer se iz njega dobilo više nego što se u njega uložilo.

U ovom smislu distribucijom kao finalnim elementom ''Marketing paketa'' treba da se omogući sljedeće:

• da proizvod lahko dođe do kupaca – da ga oni lahko i jednostavno kada ga kupe i dobiju, tj. da im kupljeni proizvod ''pred vrata'' dođe;
• da se postigne lahak i jednostavan sistem održavanja kupljenog proizvoda – da im servisi i radionice (ako taj proizvod tehnički zahtjeva servisiranje i održavanje) budu ''pred vratima'', te da sve to (ako treba) bude i u drugim zemljama lahko i jednostavno dostupno.

 

3.2.4.1. Efikasna, brza i jednostavna dostava kupljenih proizvoda kao značajan element distribucije

Kako rekosmo, proizvođač/prodavac distribucijom treba prvo da omogući da kupci lahko i jednostavno mogu odabrati i kupiti proizvod i potom ga, kad ga već kupe, isto tako lahko i jednostavno dobiti u posjed. Ovo se najbolje ostvaruje kada kupci mogu doći do konkretnog proizvoda u trgovačkim centrima koji su u blizini njihovog mjesta stanovanja. Da bi to postigao ponuđač obično ima dvije mogućnosti.

Prva mu je mogućnost da uspostavi stabilnu poslovnu saradnju sa brendiranim firmama koje imaju lanac trgovačkih radnji i trgovačkih centara u mnogim gradovima, kako bi se i njegovi proizvodi nudili i prodavali u tim trgovinama i trgovačkim centrima.

Druga mu je mogućnost da podigne vlastiti lanac trgovačkih radnji i trgovačkih centara u mnogim gradovima. U ovom slučaju se konkretni ponuđač uključuje i aktivira u privrednoj grani trgovine i treba se ozbiljno potruditi da stekne i da razvija sva neophodna znanja i vještine koje spadaju u domen trgovačke djelatnosti.

U ovome smislu odavno je poznato, a i to je dugogodišnja trgovačka praksa, da ponuđač nastoji podizati što veći broj trgovačkih radnji i što bliže prostoru na kojem borave potencijalni kupci proizvoda koji su uključeni u njegovu ponudu.

No, ono što je značajna pojava u modernom vremenu jesu trgovački centri široke i masovne kupovine u koje dolaze čitave porodice, i roditelji i njihova djeca, kao da su na putovanju na neku atraktivnu destinaciju, jer im se tu haman sve nudi. Tu im je ponuđena veoma široka paleta raznovrsnih roba i proizvoda koje mogu kupovati u bogato opremljenim trgovinskim prodavnicama (koji se upravo zbog izuzetno bogate ponude mnogih i raznovrsnih roba nazivaju supermarketima i hipermarketima). Tu su uobičajeno još i restorani, slastičarne, čajdžinice i kafane gdje mogu sjesti i počastiti se kad hoće da predahnu od kupovine ili sačekaju svoje koji su još u hipermarketima. Tu su još čak i igraonice za djecu. Sve je organizarano i napravljeno tako da se napravi  ugođaj ugodnog provoda kako bi ljudi bili motivisani da tu masovno dolaze ne samo u kupovinu, već kao da su na lijepom izletu i veoma ugodnom putovanju.

Ovakvi centri mnogostruke i masovne kupovine obično se, u duhu engleske tradicije i kulture u kojoj se riječju ''šoping'' (eng. ''shopping'') označava aktivnost kupovine robe, nazivaju šoping centri (shoping centres).[4] Uz ove šoping centre ono što u najskorije vrijeme još i više dolazi do izražaja jeste takozvana elektronska prodaja.

Riječ je o tome da se preko interneta putem personalnih računara, čak i putem jačih mobilnih telefona, svim zainteresovanim tražiocima omogućava pregled ponude u brendiranim trgovinskim centrima širom svijeta i da im se uz to omogućava i da istim elektronskim putem kupe i plate željenu robu, nakon čega im se kupljena roba putem agencija akreditovanih za transportne usluge i pošte dostavi na kućnu adresu.

Iako se sve ovo na prvi pogled doima veoma kvalitetnim sistemom koji omogućava ljudima valjaniji i sadržajniji život, ipak kada se dublje razmisli, naročito iz perspektive vjernika koji ne gledaju samo ovosvjetske varljive koristi već traže zadovoljstvo i blizinu dragoga Allaha, onda se mogu jasno uočiti i neke negativnosti i opasnosti za ljude do kojih ovo može dovesti. Te negativnosti, čak i opasnosti za ljude i njihov prirodni način života mogu se sagledati i iz ugla korisnika, dakle kupaca, koji pretjerano i bez kontrole svakodnevno koriste ovaj sistem i iz ugla ljudi koje ponuđači angažuju da ga održavaju.

Iz ugla korisnika negativnosti i opasnosti se mogu javiti u nesvjesnom uvođenju u elektronsko življenje koje bi, bojimo se, moglo značajno da poremeti izvornu ljudsku prirodu. Naime, ako čovjek mnoge životne svakodnevne stvari obavlja strogo iz svoje privatnosti i isključivo elektronskim putem kroz internet, onda on može čitav svoj svijet nesvjesno samo na to svesti.

Uzmimo kao prvo za primjer ''pametna'' samovozna vozila koja mogu putovati bez čovjeka vozača. Ako čovjeka stalno na drumovima automatski vozi računarska ''umjetna intelegencija'' i rute mu kuda treba da ide stalno određuje satelitska navigacija, onda mu prijeti opasnost da izgubi vještine ličnoga upravljanja vozilima i opasnost da izgubi vještine ličnoga orjentisanja u prirodi i samostalnoga određivanja kuda da ide i kojim putevima da ide. Nekima ovo može izgledati kao pretjerana bojazan, ali smo u zadnje vrijeme svi svjedoci brige i pitanja da li će djeca koja još od malih nogu u školama koriste tablete i druge elektronske uređaje za automatsko pisanje i računanje ikako znati da ručno pišu i obavljaju najosnovnije računske operacije!? 

Isto tako, ako bi se sve što je vezano za svakodnevnu kupovinu, odabir robe, naručivanje, kupovina i plaćanje, uvijek obavljalo isključivo elektronskim putem iz svog doma, ako se, dakle tako, ne bi trebalo čak više ni prošetati do trgovine, zar je onda nerealna bojazan da čovjek ovim putem ne dođe možda čak i u situaciju da može početi oslabljivati svoje sposobnosti šetnje i hodanja!? 

A iz ugla ponuđača, odnosno vodeći računa o ljudima koje ponuđači angažiraju da održavaju sistem dostavljanja ogromno velikog broja najrazličitijih vrsta pošiljki koje se naručuju kroz masovnu elektronsku kupovinu, pojavljuje se mogućnost izuzetno teških uslova rada. Naime, čak i najjednostavniji poslovi, poput prenošenja paketa sa jednoga mjesta na drugo, u slučajevima kad se to mora činiti kontiunirano i bez pauza, mogu da budu izuzetno naporni za ljude koji ih rade. Nedavno su mediji prenosili vijesti o teškim uvjetima rada u ovakvim kompanijama, u jednoj su zaposleni koji su angažirani na ovim poslovima čak imali probleme i da odu u toalet.

Svi oni što su za ovo vezani, a žele postići da dragi Allah bude zadovoljan njima i njihovim djelima, svakako trebaju voditi računa o svemu navedenome.

Nama izgleda, a dragi Allah sve jedino i najbolje zna, da bi u ovome smislu dobro bilo nastojati da se u lokalnim trgovačkim centrima podigne sistem koji kupcima omogućava da odatle brzo i lahko elektronski pregledaju asortiman ponude u centrima brendiranih trgovačkih kompanija u svjetskim metropolama i da onda odatle i naručuju robu po svojoj želji. Naručena roba bi im se onda dostavljala u ove lokalne trgovačke centre gdje bi je lahko mogli preuzeti ili naručiti da im se lokalnim prevozom dostavi na kućnu adresu.

Čini nam se da bi ovako ljudi mogli da koriste prednosti elektronske kupovine, ali ipak sve to ne bi mogli uraditi samo elektronski i ne samo iz svog doma, već bi se i sami morali angažirati da makar barem prošetaju do lokalnog trgovačkog centra.  

 

3.2.4.2. Efikasan i lahko dostupan sistem održavanja kupljenih proizvoda kao značajan element distribucije

Kad je riječ o proizvodima koji tehnički zahtijevaju održavanje i popravke (klasičan primjer toga su automobili), onda ponuđač i prodavač kroz distribuciju treba osigurati da u domaćoj državi, ali isto tako i u mnogim inostranim zemljama, bude prisutan lanac servisnih radionica gdje svi korisnici njegovih proizvoda mogu lako, jednostavno i za što manje vremena osigurati servisiranje i opravku proizvoda.

Prema tome, ponuđač treba distribucijom osigurati kvalitetan i za korisnika lahak i jednostavan sistem održavanja svih od njega kupljenih proizvoda, te još uz to i sve potencijalne kupce (kroz promociju i propagandu) valjano i informisati o tome da su im servisi i radionice ''pred vratima'' i da su im u mnogim zemljama lahko i jednostavno dostupni za sve potrebne intervencije na proizvodima.

Današnje vrijeme je takvo i o svemu ovome što je navedeno treba voditi računa svaki ponuđač koji želi uspostaviti efikasan sistem distribucije svojih roba i/ili proizvoda u moderno doba.

 

3.3. Dobar rad na tržištu nabave kao faktor rentabilnosti

Ovdje je riječ o tome da se svakako treba nastojati da se na tržištima nabave pronađu svi neophodni faktori proizvodnje i to ne po prevelikim cijenama. Ali pri tome se mora vema dobro paziti da se zbog toga ne poremeti njihov kvalitet.

Dakle svakako treba nastojati da se:

• Nabavi (kao predmet rada) materijal dobrog i adekvatnog kvaliteta (ako se u proces proizvodnje uključi materijal slabog i neadekvatnog kvaliteta, može se očekivati da ni proizvod neće imati dobar kvalitet i da će zato oslabiti ili čak biti onemogućena njegova prodaja po prodajnim cijenama adekvatne visine na prodajnim tržištima, što u konačnici veoma negativno djeluje na konačni finansijski rezultat poslovanja i na rentabilnost preduzeća);
• U proizvodni proces angažuju i uključe sredstva za rad dobrog i adekvatnog kvaliteta (i ako su u proces proizvodnje uključena sredstva za rad slabog i neadekvatnog kvaliteta, i tada se može očekivati da će proizvod biti slaboga kvaliteta što i u ovome slučaju može znatno da ugrozi efikasnost njegove realizacije na tržištu prodaje i to opet ugrožava konačni finansijski rezultat poslovanja i rentabilnost preduzeća);
• Zaposli adekvatna stručna i kvalitetna radna snaga koja može dobro obaviti sve neophodne proizvodne i značajne režijske poslove, a da sve to ne bude preskupo. Naročito se mora paziti da se u želji ''pojeftinjenja rada'' ne uđe u velik i težak grijeh kroz zločinačko preveliko i pretjerano smanjenje plata radnicima. To je, kako rekosmo, velik i težak grijeh jer se tako može desiti da se zaposlene radnike bezočno eksploatiše, a poslodavac nikada ne smije zaboraviti da će ga dragi Allah upitati kako se kao Njegov namjesnik (halifa) odnosio prema Njegovim stvorenjima koja su mu, radi iskušenja i za njega i za njih, na dunjaluku bila potčinjena. Poznati dragulj iz okeana islamske mudrosti jasno svakome čovjeku kaže da dobro pazi ako bude na dunjaluku iskušavan time da mu neki ljudi kao robovi budu potčinjeni i jasno ga podsjeća da ni on nije ništa više do Allahov rob i da će se njegov Gospodar odnositi prema njemu isto onako kako se on bude odnosio prema svojim robovima kao njihov gospodar.

 

3.4. Efikasna primjena ekonomske nauke kao faktor rentabilnosti

Nauka općenito istražuje kako se nešto u univerzumu odvija (mjere i odnose koje je dragi Allah uspostavio a koje ljudi znaju nazivati zakonima prirode) i kako se nešto pravi (tehnologija i zanatske vještine). 

A ekonomska nauka ne istražuje ove općenite mjere i odnose, već konkretno nastoji dati odgovore uglavnom na sljedeća pitanja:

• Koje se robe/usluge konkretno trebaju proizvesti (odnosno u trgovini koje se robe konkretno trebaju kupiti na tržištima nabave) kako bi se iste mogle kasnije prodavati po povoljnoj cijeni na tržištima prodaje. Ovo je najvažnije pitanje u ekonomiji jer ako se to valjano uradi onda se osnovano može i očekivati da se iz čitavog procesa zaradi više nego što se u njega uložilo;
• Kako da se osigura (kroz efikasno finansiranje i kroz svaku drugu potrebnu podršku) da se te robe proizvedu u valjanom kvalitetu kako bi se one mogle nekom prodati i/ili da se robe skladištenjem očuvaju u valjanom stanju sve do vremena prodaje;
• Kako će se kretati cijene na tržištima prodaje konkretnih roba/usluga da bi se tako moglo znati koliko od takve cijene mora biti manja ostvarena proizvodna cijena koštanja, odnosno nabavna vrijednost trgovačke robe.

Problematika o tome šta se konkretno treba proizvoditi i čime se konkretno treba trgovati da bi se na koncu iz čitave poslovne aktivnosti dobilo više nego što se u nju uložilo i tako konačno ostvario pozitivan finansijski rezultat je problematika osnovnog i najvažnijeg pitanja u ekonomiji i zato prvo tome namjeravamo posvetiti pažnju.

A problematika o tome kako će se konkretna roba/usluga proizvesti, odnosno kako će se trgovinska roba skladištenjem valjano sačuvati je problematika vezana za nauku koja se bavi pitanjima (i tehničkim i svim ostalim) vezanim za konkretne proizvode i sve za njih vezane tehničke aktivnosti, dok je učešće ekonomske nauke i struke u ovome uglavnom vezano za valjanu finansijsku i drugu podršku svih tih aktivnosti i stoga je uglavnom režijske prirode.

 

3.4.1. Primjena ekonomske nauke u pravcu efikasnog ''biznisa'' - efikasne ekonomije proizvodnje (definisane po osnovnoj formuli N-R-P-R'-N') odnosno efikasne ekonomije trgovine (definisane po osnovnoj formuli N-R-R'-N')

Ovdje najvažnije pronaći odgovor na pitanje koje se konkretno robe/usluge trebaju proizvesti (ili kupiti na tržištima nabave) kako bi se iste mogle kasnije po povoljnoj cijeni prodati na tržištima prodaje. To je, kako rekosmo, najvažnije pitanje u ekonomiji jer ako se to valjano uradi onda se iz čitavog poslovnog procesa zaradi više nego što se u njega uložilo. U ovome je smislu veoma značajno imati valjano saznanje o tome šta bi sve ljudi htjeli kupovati i kada bi to htjeli kupovati, kako bi se baš to i baš u to vrijeme posjedovalo (putem proizvodnje ili kupovine na tržištima nabave) i tako im se moglo prodati. Da bi se sve to moglo valjano saznati veoma je značajno poznavati kakvi se sve ljudi, kakvih psiholoških profila i kakvih navika u većini pojavljuju na konkretnom tržištu. U ovom smislu od velikog je značaja i ispitivanje tržišta, odnosno prikupljanje valjanih podataka o kupcima, o njihovim potrebama i navikama, o njihovom ponašanju na tržištu, te onda i obrada svih tih podataka po valjanim metodologijama. Preduzeće, dakle, treba da razvije kompletnu statistiku[5] o stanju na tržištu i kretanjima na njemu i o kupcima i o njihovim potrebama i navikama.

Uz sve ovo, ekonomska nauka u ovom smislu treba da stekne validne i na valjanim naučnim osnovama utemeljene podatke i saznanja o tome kako se očekuje da će se kretati cijene na tržištima prodaje konkretnih roba i usluga. Ovo je radi toga da bi se moglo znati kolika se proizvodna cijena koštanja ili nabavna vrijednost trgovačke robe treba ostvariti da bi ona bila manja od tih očekivanih prodajnih cijena i kako bi se tako iz čitavog poslovnog ciklusa ostvario pozitivan finansijski rezultat, dobitak.

 

3.4.2. Primjena ekonomske nauke u pogledu sveobuhvatne finansijske podrške tehničkim i tehnološkim aktivnostima vezanim za proizvodnju roba ili usluga iz programa konkretnog preduzeća

Vidjeli smo kako u smislu prethodnoga pitanja ekonomska nauka treba razmatrati koje se konkretno robe/usluge trebaju proizvoditi, odnosno čime se konkretno treba trgovati.

Opet u smislu ovoga pitanja cilj razmatranja je kako će se sve te robe proizvesti (odnosno kod trgovine očuvati skladištenjem u valjanom stanju do vremena prodaje).

Međutim to u svojoj cjelini nije pitanje ekonomske nauke i struke već je to pitanje nauke i struke koja se bavi problematikom vezanom za konkretnu robu ili uslugu, dok je uloga ekonomske nauke i struke ovdje da se dizajnira, organizira i uspostavi sistem sveobuhvatne finansijske podrške tehnologiji prozvodnje proizvoda, odnosno tehnologiji očuvanja kvaliteta kupljene robe (što se u engleskoj tradiciji ekonomskoga izražavanja imenuje kao ''framework''). Ekonomska struka oko toga uglavnom treba obezbjedi sljedeće:

• Da se finansijski pokrije angažman eksperata odgovarajuće struke i njihovo motivisanje da se valjano potrude;
• Da se adekvatno finansiraju njihovi naučni eksperimenti kako bi mogli da istražuju i tako pronađu efikasnu tehnologiju konkretne proizvodnje. U tome smislu dobro je ovdje napomenuti da se u terminologiji mnogih nauka često ističe da se do značajnih novih saznanja obično dolazi nakon velikog broja neuspješnih eksperimenata i uzaludnih pokušaja (to se smatra posebnom naučnom metodom i naziva se metodom uzaludnih pokušaja). Poenta je u tome da ekonomisti trebaju osigurati da firma ima na raspolaganju dovoljno novčanih sredstava da se svi ti eksperimenti, ma koliko da ih je, adekvatno finansiraju i da, isto tako, eksperti ekonomske struke trebaju razmišljati o ekonomskoj isplativosti rada sa ''novopronađenim'' tegnologijama i pronaći adekvatna rješenja za to;
• Da se u mikroekonomiji preduzeća osigura da novcem u dovoljnoj mjeri budu ''pokrivene sve čestice'' ekonomije preduzeća (novac se u modernoj ekonomiji smatra krvotokom i makroekonomije i mikroekonomije, pa da tako treba dolaziti do svih elemeneta u ekonomiji kako bi ''organizam'' ekonomije mogao opstati i razvijati se) – dakle da za sve u poslovanju preduzeća ima dovoljno novca da se može valjano odvijati, odnosno da se u svemu tome uspostavi ravnoteža koja se uvijek obnavlja i uspostavlja na višem nivou;
• Da se uspostavi efikasan sistem formiranja baze svih značajnih podataka o cjelokupnom poslovanju (mikroekonomiji) preduzeća. Za formiranje ovakve baze podataka najbolje je koristiti evidenciju i sistem računovodstva (što je ujedno i zakonska obaveza radi poreza ali ga svakako treba nastojati još i u ovome smislu dodatno razvijati).
• Iz te interne baze podataka treba formirati i razvijati internu statistiku koja treba da obuhvati sve naučne elemente statističke i ekonomske analize, koja, prema tome, treba da obuhvati:
• evidentiranje i prikupljanje svih značajnih podataka o poslovanju,
• statičku analizu veličine (kvantiteta) tih podataka,
• dinamičku analizu promjena veličine svih ovih podataka zbog uticaja vremena (trend – funkcija toka vremenske promjene podataka),
• dinamičku analizu promjena veličine svih ovih podataka uslovljenim međuuticajem sa veličinama drugih relevantnih pojava (regresija – funkcija međuuticaja na veličine drugih relevantnih pojava),
• matematsko praćenje i analiza kretanja troškova preduzeća (putem funkcija i grafikona troškova) kako bi se moglo kontrolisati njihovo kretanje i aktivno djelovati na smanjenje njihove veličine,
• Da se uspostavi efikasan sistem čuvanja svih dokumenata (i elektronskih dokumenata i dokumenata na papiru) iz ove baze svih značajnih podataka o cjelokupnom poslovanju (mikroekonomiji) preduzeća iz koga se svaki put kad ustreba mogu jednostavno brzo i lahko pronaći svi značajni podaci na bazi kojih se donose poslovne odluke. Kolika je važnost potrebe da se brzo i lahko mogu pronaći potrebni dokumenti može se vidjeti iz jednog istinitog primjera kada se u jednoj državnoj firmi (a za koju je vlada zahtijevala da se tu sve poslovne odluke kvalitetno i u kratkome roku donose) desilo da je nedostajao jedan izuzetno značajan dokument da se na bazi njega donese jedna važna odluka. Kako niko nije znao gdje se nalazi taj dokument sve su rukovodeće strukture u toj firmi bile veoma uznemirene sve dok se nisu obratili jednom službeniku koji je samostalno (bez da mu je to bila poslovna obaveza i bez da je to iko od njega zatražio) dizajnirao i uspostavio valjan sistem čuvanja dokumentacije. Kada su ga uspaničeni šefovi obavijestili da niko ne može naći taj važan dokument, on ga je jednostavno, u svega par poteza, odmah na oduševljenje sviju pronašao.
• Da se uz ovu bazu svih značajnih podataka o mikroekonomiji preduzeća i valjan sistem čuvanja dokumenata izgradi i sistem da se ne bi bespotrebno gubili energija i vrijeme za pronalaženje u hodu (tokom rada) odgovora na pitanja šta da se radi i kako da se radi (šta ćemo i kako ćemo). Prema tome treba nastojati da se napravi i dobar plan poslovanja preduzeća koji će dati jasne i precizne odgovore na pitanja:
• Šta sve u narednom periodu treba raditi (kako se tada ne bi moralo u hodu definisati šta da se radi);
• Kako shodno tome cilju organizirati da se sve to uradi (koliko znamo sve naučne teorije i metode organiziranja kažu da je temelj dobroga organiziranja neke aktivnosti da joj se prvo jasno i valjano definiše cilj koji se njome želi postići, pa da se tek onda shodno tome cilju odgovarajućim metodama dizajnira i sama organizacija te aktivnosti);
• Kako bi se efikasno mogli rješavati problemi i zastoji ako se desi da se oni pojave (ranije je rečeno da je adekvatno napravljen plan rada veoma značajan faktor koji može smanjiti bespotrebno trošenje radne energije i vremena, jer ako se uspiju prema svome znanju i iskustvu, a svakako samo sa dopuštenjem dragoga Allaha, u planu predvidjeti neki problemi koji se mogu pojaviti i ranije se, u situaciji kada se ima dovoljno vremena i kada se može na miru bez straha i žurbe o njima razmišljati, valjano u dokumentu plana definisati postupak šta da se uradi i kako da se ti problemi riješe ako se pojave, onda se u slučaju da se problemi zaista i pojave može jednostavno, bez nervoze, straha i gubitka vremena samo pročitati dokument plana i primjeniti rješenje koje je tu napisano).  

Sve navedeno jasno upućuje na zaključak da u preduzeću svakako treba uspostaviti kvalitetan sistem analitičkog korištenja računovodstvenih podataka o svim poslovnim promjenama, kako bi se moglo dobro i efikasno ocijeniti kako svaki konkretni poslovni potez može da u konačnici utiče na pozitivan ili negativan finansijski rezultat po završnom računu i na likvidnost preduzeća. Odatle se vidi i koliko je značajno u preduzeću izgraditi sistem da se efikasno primjenjuje ekonomska nauka, odnosno da se angažuju valjani ekonomski eksperti, da im se pruži valjano okruženje da mogu pokazati svoju stručnost i da za to budu valjano motivisani.

Nakon ovog razmišljanja o ekonomskom principima ekonomičnosti i rentabilnosti na mikroekonomskom nivou preduzeća, namjera nam je da, ako dragi Allah da, u nastavku govorimo o našim razmišljanjima o ekonomskom principu likvidnosti na mikroekonomskom nivou preduzeća.