Kategorija
Autor
Zikrullah je pojam koji ima značenje i upućuje na značenje, spominjanja dragog Allaha. Ovo spominjanje dragog Allaha ustvari znači sjećanje na Njega, znači eliminaciju zaborava na Njega. Dakle, zikrullahom, spominjanjem Njega i eliminacijom zaborava na Njega putem sjećanja na Njega ustvari se svjedoči On, dragi Allah, svjedoči se i osjeti prisustvo dragoga Allaha i bliskost Njega.
Mnogi ajeti Kur'ana upućuju na zikrullah. Ustvari Kur'an je nestvoreni Allahov govor i Kur'an je manifestiranje, javljanje dragog Allaha iz sfera Njegove apsolutne nedosezivosti u našim ograničenim stvorenim svjetovima da bi On tim putem nama podario blagodat kontaktiranja Njega i blagodat bivanja u Njegovoj blizini na dunjaluku.
U ovom smislu je, na primjer, Mūsa, alejhisselam, osjetio manifestiranje i pojavljivanje dragog Allaha kroz slušanje Njegovog govora na tūri-sīnīju (brdu na Sinaju) kada mu je objavljen Tevrat. U ovom smislu je Resulullah, Muhammed, alejhisselam, osjećao manifestiranje i pojavljivanje dragog Allaha kroz objavljivanje Njegovog nestvorenog govora Kur'ana tokom dvadeset tri godine koliko mu je melek Džibril sa neba prenosio ovu Allahovu objavu.
U ovom smislu je Resulullah, Muhammed, alejhisselam, i svom ummetu, dakle svima nama koji istinski hoćemo i nastojimo da budemo u islamu, rekao da nam je klanjanje namaza i kiraet (učenje Kur'ana) u njemu naš mir'adž kojim dolazimo u blizinu dragome Allahu. Ovo nam kaže i Kur'an u završetku sure El-'Alek, gdje nam se naredi da Mu prvo činimo sedždu (vesdžud) i odmah zatim da Mu se (tako) približimo (vaqterib).
Prema tome, našim klanjanjem dragome Allahu u namazu i našim kiraetom (učenjem Kur'ana) mi svjedočimo dragog Allaha i približavamo se Njemu do najveće bliskosti jer Mu se približimo do te mjere da Ga svjedočimo učenjem Njegovog nestvorenog govora.
Ustvari, našim spominjanjem Njega u namazu kroz učenje fatihe, i On, izravno, sa nama u tome učestvuje, kako nam je to kazano u sljedećem Hadisu kudsiju koji prenosi Ebu Hurejre, a bilježe ga Muslim, Malik, Ebu Davud, Tirmizi, Nesai i Ibn Madždže:
"Uzvišeni Allah kaže: ''Namaz je podijeljen između Mene i Moga roba, i njemu pripada sve što zamoli. Kad kaže: 'Hvala Allahu Gospodaru svjetova (Elhamdulillahi Rabbil 'ale mîn)'; Allah odgovori: 'Moj rob Mi zahvaljuje'; kada kaže: 'Milostivom, Samilosnom (Er-Rahmani-Rahim)'; Allah odgovori: 'Moj rob Me hvali'; kada kaže: 'Vladaru Sudnjeg dana (Maliki jevmi-din)'; Allah odgovori: 'Moj rob Me uzvisuje'; kada kaže: 'Tebi robujemo i od Tebe pomoć tražimo (ijjake na'budu ve ijjake neste'in)'; Allah odgovori: 'Ovo je između Mene i Mog roba, i njemu pripada ono što traži'; kada kaže: 'Uputi nas na pravi put, na put onih kojima si blagodat svoju darovao, a ne na put onih na koje si se rasrdio, niti onih koji su zalutali (ihdines-siratal mustekim, siratal lezine en 'amte 'alejhim, gajril magdubi 'alejhim, veledrãllîn)'; Allah odgovori: 'Ovo pripada Mome robu, i njemu ću dati ono što zamoli!' "
U ovom smislu mi moramo nastojati, koliko možemo, da sve ovo u našem namazu (naš zikrullah, naš kiraet i naše sedžde) – da sve ovo djeluje na naše srce, da u njemu bude dobro, te da onda za Njegovu ljubav mislimo, govorimo i činimo dobro. Dakle, ako smo istinski predani dragom Allahu i želimo se približiti Njemu u našem srcu može jedino biti dobro sa kojim je On zadovoljan i da za Njegovu ljubav mislimo samo dobro, govorimo samo dobro i činimo samo dobra djela.
U ovom smislu treba da su nam, za Njegovu ljubav, najvoljenije stvorenje Resulullah, Muhammed, alejhisselam, najvoljeniji govor i knjiga Kur'an i najvoljeniji put približavanja dragom Allahu namaz jer tad učimo nestvoreni Njegov govor (kiraet) i pred njim padamo na sedždu. Ovo nam je svima poručio Resulullah, Muhammed, alejhisselam, kad nam je, kako to vjerodostojni hadisi kažu, rekao da nam je namaz naš mir'adž, put našeg najvećeg približavanja dragom Allahu.