Kazivanje o Zulkiflu, alejhisselam, i Hezekijelu, alejhisselam

 

 

Ne zna se mnogo o Zulkiflu, alejhisselam. Neki kazuju da je on jedan od Allahovih vjerovjesnika, a drugi opet kažu da je jedan od dobrih ljudi, Allahovih miljenika (evlija). Dragi Allah najbolje zna, a prihvatljivijim izgledaju mišljenja koja kazuju da je on jedan od Allahovih vjerovjesnika budući da je u tome kontekstu pomenut u časnome Kur'anu na dva mjesta:

 

I Ismailu, i Idrisu, i Zulkiflu (se odazvasmo), a svi su oni bili strpljivi. I obasusmo ih milošću Našom, oni doista bijahu dobri. (21:85,86)

 

I sjeti se Ismaila i Eljese'a i Zulkifla, svi su oni bili dobri. (38:48)

 

Prema tome, na bazi navedenih ajeta po nama se sasvim osnovano može uzeti da je Zulkifl, alejhisselam, jedan od Allahovih vjerovjesnika. No, kako god bilo, bez i najmanje sumnje se može ustvrditi da je on jedan od miljenika i odabranika dragoga Allaha, jedan od ljudi koji su na visokim stepenima kod Gospodara svih svjetova.

Različita su i mišljenja o njegovome identitetu i o vremenu kada je živio. Generalno, moglo bi se reći da postoje dvije grupe mišljenja u pogledu njegovoga identiteta i četiri u pogledu vremena kada je živio.

Po mišljenjima prve skupine, Zulkifl, alejhisselam, je u stvari Hezekijel, alejhisselam, po njima, dakle, ova dva vjerovjesnika u stvari su jedna ličnost.

Ova mišljenja, koliko smo mi mogli da vidimo, uglavnom drže da je Zulkifl/Hezekijel, alejhisselam, živio u vrijeme El-jesea, alejhisselam, i da je on bio njegov nasljednik.

A, neki opet kažu da je Zulkifl/Hezekijel, alejhisselam, rođen u Judeji i da je prilikom prve deportacije israilskih velikaša 597. godine prije Mesiha Isāa, alejhisselam, odveden u Babilon. Prema ovima je, dakle, on živio i svoju misiju obavljao među Israilom za vrijeme njihovoga sužanjstva u Babilonu gdje je i umro. Ova mišljenja su u skladu sa biblijskom tradicijom (dragi Allah najbolje zna da li su ona u stvari na njoj i zasnovana), što svakako nikako ne znači da su i tačna. Naprotiv, ako se zna da su upravo u tome periodu među Israilom bili uzdignuti Allahovi vjerovjesnici Danijel i Uzejr, alejhimesselam, (drugi istina samo u prvome djelu svoga života, prije privremenoga usmrćenja), to bi onda značilo da su tri Allahova vjerovjesnika bili poslati Israilu otprilike u istome periodu. To bi možda i mogao biti argument protiv ovoga mišljenja, ali opet imamo neospornu istinu da su se doista među Israilom u isto vrijeme pojavili Imran, Merjema, te Zekerijja, Jahja i Isā, alejhimesselam, tako da se u konačnici ništa ne može ni tvrditi ni odbacivati – Allah dragi najbolje zna.

Mišljenja iz druge skupine kažu da su Zulkifl, alejhisselam, i Hezekijel, alejhisselam, dvije odvojene ličnosti, ali ne donose jedinstven stav u pogledu njihovoga identiteta.

Tako jedni kažu da je Zulkifl, alejhisselam, Ejjubov, alejhisselam, sin Bišr i po ovome on je živio u Siriji ili sjevernoj Arabiji, gdje mu je živio i otac Ejjub, alejhisselam.1 Drugi kažu da on nije Ejjubov, alejhisselam, sin, već njegov daleki potomak koji je živio među Israilom u vrijeme El-jesea, alejhisselam, i koji je bio njegov nasljednik. Treći pak kažu da je Zulkifl, alejhisselam, živio u vremenu Jošue ibn Nuna i Kaliba ibn Jofne, dakle nakon Mūsāa i Haruna, alejhimesselam, i da je on nakon smrti Kaliba ibn Jofne predvodio Israil.

Vidimo, dakle, da su šarolika mišljenja o Zulkiflu i Hezekijelu, alejhimesselam, i vrlo malo se o njima općenito zna. Koliko smo mogli primijetiti i to malo informacija o njima je izmiješano, pa se ne zna koje se od njih (u slučaju da oni doista nisu bili jedna već dvije ličnosti) odnose na Zulkifla, alejhisselam, a koje na Hezekijela, alejhisselam. No, ipak smo primijetili da se dva interesantna kazivanja u vrelima vezuju za njih dvojicu odvojeno – jedno za Zulkifla, alejhisselam, koje govori o tome kako je on dobio svoje ime i drugo za Hezekijela, alejhisselam, koje govori da je on jedan od rijetkih koji se lično osvjedočio u Allahovo proživljavanje mrtvih.

Zato ćemo, ako dragi Bog da, u nastavku i o tome i općenito o njima, mada nipošto ne odbacujemo mogućnost da su oni ipak jedna ličnost, govoriti posebno. Dragi Allah zna najbolje. Njega, hvaljen i slavljen neka je, za milost i uputu molimo.

 

 

 

 

Hadisi nam, uz mnoge vrijedne pouke o značaju i vrijednotama sabura (strpljivosti), od Resulullaha, Muhammeda, alejhisselam, prenose i onu, veoma značajnu, koja nas uči da je sabur na prvome udarcu.

Dakle, plemeniti Poslanik nam poručuje da je najvažniji i najvrijedniji sabur koji se pokaže na prvome udarcu kušnje, onda kad je i najteže osaburati, onda kad se instiktivno javljaju ili srdžba ili očaj i kada se treba jako iznutra boriti da se to savlada i da se zadrži smirenost i trezvenost.

Čini nam se da u ovom smislu velike i značajne pouke možemo izvući iz primjera koji donosimo iz knjige rahmetli Munira Gavrankapetanovića u narednom citatu:

 

... Priča se za rimskog imperatora Gaja Julija Cezara da je uvijek kad bi pao u srdžbu smogao snage da izbroji do deset. I tada bi ga srdžba prošla. Mnoge teške riječi, koje je mogao iskazati u nastupu bijesa mogle su nanijeti samo štetu i povrede, koje je teško izbrisati. Gle, kako je ovaj mudri vojskovođa znao ustati protiv srdžbe! Gle, kako je samo mudro jačao svoju volju!

Zašto svi mladići i djevojke ne bi pokušali brojati do deset, zašto ne bi pokušali pobijediti zlo bijesa u sebi?

U Švicarskoj prije nekoliko decenija poznati meteorolog sakupljao je podatke o meteorološkim uvjetima. To je radio skoro 20 godina. Na osnovu tih podataka htio je objaviti značajan rad. Jednoga dana kad je došao u ured opazi da su sa polica nestali papiri na kojima bijahu zapisani njegovi brižljivo sakupljani podaci. Kad je upitao čistačicu gdje su mu papiri, ona mu reče da ih je bacila u peć, jer su požutjeli, a neki su već bili u trošnom stanju. Mjesto njih je kupila nove i njima prekrila police. Znate šta je učinio ovaj učenjak? Nije pobjesnio, nije počeo vikati. Šutio je nekoliko minuta, a zatim tiho rekao čistačici: ''Uništila si mi trud od 20 godina. Ubuduće nemoj dirati moje papire!''

Mladiću dragi, djevojko čestita, možeš zamisliti koliko je trebalo samosavlađivanja imati da se ne plane. Možeš zamisliti koliko je trebalo snage za ovaj gest, zaista divljenja dostojan. Ovaj veliki čovjek ju je imao. Mudri uče iz ovih primjera! ...2

 

Srdžbu, dakle, treba savladati, hladno i smireno osaburiti baš onda kada se u nama njezina plima stane dizati, i onda trezveno i promišljeno reagirati. Nije to nimalo lahko, ali to je put kojim se treba ići i oslanjati se na dragoga Allaha.

Takav je i plemeniti primjer Zulkifla, alejhisselam, obzirom da predanja kažu da nije dopuštao da srdžba njime zagospodari ni u onim situacijama kada je bilo teško osaburiti, već je i tada hladnokrvno i smireno sve svoje obaveze koje je preuzeo izvršavao. Zato je i dobio ime ''Zulkifl'' jer je preuzeo obavezu (tekeffele) i izvršio je.

Prenosi se da se on bio obavezao da po danu posti, po noći klanja nafilu i ne srdi se. Kako je on uz to i sudio ljudima, jedini mu je odmor bio par sahata sna poslije podne. A, jednom je bio iskušavan upravo tada, u tih nekoliko sahata što bi odspavao tokom noći i dana.

Naime, prokleti Iblis mu se jednoga poslijepodneva, baš u vrijeme kada je htio da zaspi, pojavio u liku sijedoga starca na kućnim vratima i počeo se nadugačko i naširoko žaliti na navodnu nepravdu koju su mu njegove komšije učinili i tražiti za sebe pravdu. Na sve Zulkiflove, alejhisselam, više nego opravdane opaske da mu dođe navečer kad bude slobodan, jer se ionako ranije ništa ne može učiniti, ''starac'' uopće nije reagirao, već je i dalje uporno govorio o nepravdi koja mu je učinjena, i tako zadržavao svoga ljubaznoga domaćina sve dok mu nije u cijelosti isteklo vrijeme koje je bio odredio za odmor. Tek tad je ''starac'' otišao, uz čvrsto obećanje da će svakako doći navečer. Međutim, i navečer i cijeli sutrašnji dan, kada je Zulkifl, alejhisselam, bio slobodan i kada je mogao izvršavati svoje sudačke obaveze, ljudi su dolazili, rasprave se vodile i pravedni kadija je donosio presude, ali onoga starca, koji je onoliko bio revnostan u traženju pravde u nevrijeme, nikako nije bilo. I nikako se on nije ni pojavljivao, sve do poslije podne kad se iznenada pojavio, opet tačno u vrijeme kad je Zulkifl, alejisselam, pošao da zaspi, i opet nadugačko i naširoko raspredao o nepravdi koja mu je učinjena. I tada ga je Zulkifl, alejhisselam, ljubazno primio i smireno slušao sve njegove riječi, iako je dobro znao da se ništa ne može učiniti po njegovom pitanju sve do navečer. Ali navečer ga, u vrijeme kad je Zulkifl, alejhisselam, bio slobodan, opet nije bilo i opet ga se nikako nije moglo pronaći.

''Starac'' bi se dakle pojavljivao samo onda kada mu Zulkifl, alejhisselam, nikako nije mogao pomoći i samo zato da bi mu onemogućio da zaspi u jedinome vremenu koje je on predvidio za svoj odmor, dok ga nigdje nije bilo onda kada je trebalo i kada mu je jedino Zulkifl, alejhisselam, objektivno mogao pomoći. To je trajalo dva (da li možda i tri) dana, a za svo to vrijeme Zulkifl, alejhisselam, nijednom starca nije ni mrko pogledao, a kamoli planuo ili ga ljutito izgrdio, iako je bilo očigledno da ga on svojim neuljudnim ponašanjem provocira i kontinuirano ga odvaja od sna.

Na kraju je, nakon što se ''starac'' u njegovo slobodno vrijeme opet nije pojavio, već nespavanjem sasvim iscrpljeni Zulkifl, alejhisselam, zamandalio ulaznu kapiju svog doma i sva kućna vrata i krenuo da konačno malo odspava. Svome sluzi je rekao da nikoga ne pušta unutra. No, upravo kad je krenuo da legne, iznenada se ''starac'' pred njim pojavio. Kad je shvatio da su sva vrata čvrsto zamandaljena i da nijedan čovjek nije mogao tuda proći, Zulkifl, alejhisselam, je shvatio o čemu je riječ. Prenosi se kako mu je prokleti Iblis, već sasvim isfrustriran, priznao da ga je cijelo vrijeme pokušavao navesti da plane i da u nekontrolisanoj srdžbi nešto ružno i nevaljalo učini, ali je morao priznati vlastiti poraz.

Tako je, kako se prenosi, Zulkifl, alejhisselam, na najljepši način izdržao ovu kušnju i još više se Allahu dragome umilio.

Osim navedenog, kako već rekosmo, malo toga se o Zulkiflu, alejhisselam, može naći u većini nama raspoloživih izvora. Dakako, još informacija o njemu moglo bi se pronaći u nekim drugim vrelima, koja su, međutim, nama nedostupna iz jezičkih i drugih razloga. Da se tamo može pronaći još interesantnih informacija na ovu temu vidljivo je, naprimjer, iz knjige hafiza Mehmeda Karahodžića o Idrisu, Zulkiflu i El-jeseu, alejhimesselam,3 gdje su opisani neki događaji koje je on, kako neka predanja kažu, doživio, ali smo mišljenja da bi nas detaljniji govor o svemu tome odveo predaleko. Dragi Allah najbolje zna.

 

 

 

 

Kako smo već vidjeli, izvori nam vrlo šaroliko govore o Hezekijelu, alejhisselam. Neki nas ubjeđuju da je on u stvari Zulkifl, alejhisselam, a neki opet kazuju da nije. Isto tako, razlikuju se i po pitanju vremena u kojem je on živio. No, izgleda da se većina izvora o njemu slaže u jednome - Hezekijel, alejhisselam, je jedan od onih koji su bili počašćeni posebnom blagodati da vlastitim očima vide kako uzvišeni Allah proživljava mrtve.

U islamskim vrelima navodi se da o jednom značajnom događaju iz njegova mubarek života govori sljedeći ajet časnoga Kur'ana:

 

Zar nisi čuo o onima koji su iz straha od smrti iz zemlje svoje pobjegli - a bijaše ih na hiljade. Allah im je rekao: "Pomrite!" - a poslije ih je oživio. Allah je, zaista, dobar prema ljudima, ali većina ljudi ne zahvaljuje. (2:243)

 

Kako se prenosi, a dragi Allah najbolje zna, ovdje je riječ o jednoj skupini Israila u čijem se mjestu pojavila kuga, pa su oni u želji da izbjegnu smrt masovno pobjegli odatle. Međutim, sa takvim njihovim postupkom njihov Stvoritelj nije bio zadovoljan, pa ih je sve usmrtio samo jednom Njegovom, hvaljen neka je, riječju: "Pomrite!".

Tako se, na pouku svima, ponovo objelodanila nepobitna istina – od sudbine koju je dragi Allah propisao apsolutno je nemoguće pobjeći. Kada nekome po Allahovoj odredbi nastupi smrt, on od nje ne može pobjeći makar se popeo i na Mjesec – i tamo bi ga ona stigla. Zbog toga čovjek ne smije kršiti Allahove propise u nadi da će tako izbjeći smrt – ako mu ona nije tada određena sigurno će ga mimoići i zbog toga ne smije, naprimjer, odbiti da se bori na Allahovom putu onda kada mu to Gospodar svih svjetova naredi.

U ovome konkretnome slučaju, hiljade ljudi je iz želje da izbjegnu smrt pobjeglo glavom bez obzira iz njihovog mjesta u kojem je izbila kuga, ostavivši sve svoje oboljele rođake i sugrađane potpuno same bez ikakve brige i njege. Osim toga, oni su takvim svojim paničnim i bezglavim postupkom prekršili i jedno važno islamsko pravilo – nužnost uspostavljanja karantina tamo gdje se pojavi neka opasna epidemija.4

Allah dragi najbolje zna koliko su oni mrtvi ležali, sve dok se tu nije iz nekog razloga našao Hezekijel, alejhisselam, pred čijim su očima svi oni, Allahovom voljom, bili oživljeni.

 

... Zar nisi čuo o onima koji su iz straha od smrti iz zemlje svoje pobjegli - a bijaše ih na hiljade. Ibn Ishak kaže: ''Pobjegli su od kuge i sklonili se na jednoj uzvišici gdje im je Allah naredio da pomru, pa su svi do jednog pomrli. Životinje nisu prilazile njihovim tijelima. Nakon dugo vremena pored njih je naišao Hezekijel, alejhisselam, i zastao i zamislio se nad njima. Iznenada je čuo glas: ''Bi li volio da vidiš kako ih Allah oživljava?'' Odgovorio je da bi, pa mu je naređeno da pozove kosti da se oblože mesom i da se živci međusobno spoje. To je po Allahovu naređenju i uradio pa su se ljudi uspravili svi složno izgovarajući tekbir.'' ...5

 

Dakle, kako nam ovaj citat kazuje, Hezekijel, alejhisselam, je, našavši se na mjestu gdje su hiljade ljudi već dugo vremena ležali mrtvi, dobio od dragog Allaha objavu da, uz Njegovu dozvolu i po Njegovoj volji, bude očevidac kako ih njihov Gospodar proživljava nakon smrti.

 

 

 

 

Osim ovoga što je kazano, malo toga nam je još poznato o Zulkiflu, alejhisselam, i o Hezekijelu, alejhisselam.

No, budući da je riječ o Allahovim vjerovjesnicima, nimalo ne sumnjamo u to da su oni svoj narod na najljepši način pozivali da se svi iskreno predaju svome Gospodaru i da Mu se umiljavaju poštivanjem Njegovih propisa i činjenjem dobrih djela.

Isto tako, nimalo ne sumnjamo da su oni, baš kao i svi Allahovi odabranici, osobe najljepšega morala i ponašanja.

Na kraju još da pomenemo da neki izvori prenose za Hezekijela, alejhisselam, da je rođen u dubokoj starosti svojih roditelja – prenosi se da su njih dvoje, ili jedno od njih, upućivali dove dragome Allahu i da im je Svemilosni darovao Hezekijela, alejhisselam.

Allah dragi, hvaljen i slavljen neka, zna najbolje. Njega za milost i uputu molimo.