Hikaja o hazreti Sirriju i hazreti Džunejdu

Kategorija

Napomena
Iz djela "Kitabul-igane" od hazreti Ruzbihana, preveo: Kenan Čemo Autor: Ruzbihan Bakli Širazi

 Hazreti Džunejd Bagdādī (u. 297. po Hidžri/909. po mīlādu), kadesallāhu sirrehū (Allah posvetio njegovu tajnu), pripovijeda:

Jednoga dana sjedio sam kod Sirrija Sekatija, kadesallāhu rūhahū (Allah posvetio njegovu dušu), dok sa mnom bijaše i nekoliko njegovih prijatelja. Govorio je o znanju. U jednom trenutku obuze ga vedžd (ljubavni zanos) i on se izgubi. I pokreti i osjetila utihnuše. Na one koji su nazočili njegovu vedždū on ostavi dubok utisak. Nakon izvjesnog vremena hazreti Šejh dođe svijesti, no s tolikim nūrom (svjetlošću) koji skoro da nam je oduzeo vid. Primače se meni i reče:

O Ebul-Kāsim Džunejde!

Rekoh: „Odazivam ti se moj gospodine!“

Upita me:

Znaš li gdje bijah?

„Ne znam,“ odgovorih.

Reče:

Znaj kako bijah od vas uzet i odnešen. Dizali su me od jednog neba do drugog sve dok ne stigoh do sedmog. Tad me provukoše kroz zastor od nūrova toliko jakih da mi skoro vid oduzeše, sve dok ne bijah zaustavljen pred zastorom sjaja (el-behā’), i Allah me odjenu sjajem. Potom bijah zaustavljen pred zastorom strahopoštovanja (el-hejbe), te me On i njime zaodjenu. Nakon toga bijah zaustavljen pred jednim gustim zastorom. Niti umijem opisati od čega je niti kakav je po sebi. Ja tek ostadoh zapanjen, smeten, zaprepašten i prestrašen, sve dok se ne obreh pred zastorom golemosti (el-izze). Prisaberoh se i shvatih kako stojim pred Istinitim, neka je uzvišen i slavljen! Iza zastora začuh zov:

„O Sirri!“

Kad čuh glas, padoh u nesvijest. Moji zglobovi razdvojiše se, moji udovi odvojiše se, moja koža pocijepa se, moj um zanese se i moje srce rascijepi se. Nebijah svjestan šta se sa mnom dešava. Istiniti, neka je slavljen, prisabra me i posadi ispred Sebe, no ja i dalje niti mogu mirovati niti miran biti, te me On zaodjenu nūrom moći (el-azame) i ja se smirih. Ponovo me zazva. Ja odgovorih: „Odazivam ti se moj Gospodine!“

Reče:

„O Sirri, znaš li u kakvom su odnosu Moja stvorenja prema Meni?“

Rekoh:

„Ne znam Gospodine moj!“

Reče:

„Znaj kako sam potomstvo izveo iz kičme tvoga oca Adema, zaodjenuo ih nūrovima i Sebe im predočio, pa ih upitao: 'Nisam li ja vaš Gospodar (E lestu bi-Rabbikum)?!' Oni rekoše: 'Jesi!' Iza toga predočih im ovaj svijet (dun’jā) sa svim što posjeduje od svojih ukrasa, pa im rekoh: 'O Moji robovi, pogledajte ljepotu ovog svijet (dun’jā) i njegov ukras,' te od njih njemu devet desetina ode a sa Mnom osta samo jedna. Nju podijelih u novih deset dijelova, pa im predočih Džennet sa svim svojim vječnim užicima, spokojem, veseljem, divotom i radošću, te od njih njemu devet desetina ode a sa Mnom osta samo jedna. Nju podijelih u novih deset dijelova, pa im predočih Vatru sa svom njezinom patnjom, prezrenošću, mukom i odbojnošću, te od njih devet desetina iz straha ode a sa Mnom osta samo jedna. Nju podijelih u novih deset dijelova, pa ih stavih na iskušenje slobode izbora, te se u njeg' otisnu devet desetina a osta samo jedna. Nju podijelih u novih deset dijelova, pa im predočih kušnju ljubavi, te se od njih devet desetina odvoji a osta samo jedna. Nju podijelih u novih deset dijelova, pa zastor blizine pred njima digoh, te u nūru azameta (moći) od njih devet desetina sagori a osta samo jedna. Nju podijelih u novih deset dijelova, pa zastor hejbeta (strahopoštovanja) pred njima digoh, te u moru hejbeta utopi se njih devet desetina. Podijelih ih u deset dijelova a osta samo jedan. Konačno, pred njima zastor izzeta (golemosti, siline) Ja digoh. Oni Mi se okrenuše, svi van sebe, zapanjeni. Ja ih zazvah i s njima umiljat bijah. Nūrovima izzeta Ja ih zaodjenuh i rekoh:

'O Moji robovi!',

na što oni odgovoriše:

'Odazivamo Ti se naš Mevlā i naš Gospodine!'

Tad im rekoh:

'Predočio sam vam dunjaluk pa mu jedni odoše ali ne i vi. Predočio sam vam Džennet pa mu jedni odoše ali ne i vi. Predočio sam vam Džehennem pa od njega jedni pobjegoše ali ne i vi. Iskušao sam vas slobodom izbora pa se jedni odvojiše ali ne i vi. Otkrio sam vam dar ljubavi pa se jedni odvojiše ali vi ostadoste. Digao sam vam zastor blizine pa se jedni izgubiše ali vi mirnoću sačuvaste. Digao sam vam zastor hejbeta pa jedni prekoračiše ali se vi zadržaste. Ja vam digoh zastor izzeta i vi se Meni smeteni i zapanjeni okrenuste, te vas Ja učvrstih. Pa šta želite i šta tražite?!'

Rekoše:

'Samo Tebe želimo i samo Tebe tražimo! Ti si naša želja!'

Rekoh:

'O robovi Moji, stavljao sam vas na kušnje koje prije vas odvratiše svijet za svijetom, što ne može pobrojati niko osim Mene, još prije vašeg oca Adema, u dalekim beskrajima i dubokim iskonima. Iskušenja su im dolazila jedna za drugim. Stizala su baška učenjacima. No između Mene i vas ima jedno Moje iskušenje (el-belā’) kojeg niko ne može podnijeti. To iskušenje nikakav junak ne može nositi niti ga ijedna osoba savladati.'

Rekoše:

'O naš Gospodine i naš Mevlā, bez Tebe se ne može!'

Rekoh:

'Možete li podnijeti ovo što vam opisah?'

Rekoše:

'Zar Ti nisi Onaj koji nas stavlja na iskušenja?!'

Rekoh:

'Jesam.'

Na to oni rekoše:

'Zadovoljni smo time (pokorovamo se tome)!'

Tad Ja rekoh:

'E sad ste iskreni u čistoti vaše želje. Ja vas odabrah i učinih posudama Moga znanja i mjestima Moje tajne. Vi ćete od Mene govoriti i Meni zvati. Ja sam vaš a vi ste Moji. Ja ću zazivati vas a vi Mene. Vi ste muževi pravih otkrovenjâ i prisnih razgovora, vladari carstva, elita i srčika!'

O Sirri, obavijesti Moja stvorenja kako sam Ja Blag (el-Letīf) i o svemu obaviješten (al-Habīr). Razumi to i prenesi ono što si od Mene čuo, a prema robovima Mojim ti budi susretljiv i samilostan!“

On me potom povrati i ja se vratih među vas. Ovo što ti kazah Ebul-Kāsime, ti shvati!

Hazreti Džunejd, kadesallāhu sirrehū, dalje kazuje:

Ovu pripovijest nisam nikome ispričao sve dok šejh Sirri, Allah s njime bio zadovoljan, nije preselio na ahiret. Ako sam što dodao ili umanjio, molim dragog Allaha da mi za to oprosti!