Kategorija
Javni diskurs o seksualnosti u posljednjih nekoliko decenija donio je različite vrste izazova za vjerske zajednice. Svjedoci smo da se seksualna i rodna etika u islamu u ovom vremenu često suprotstavlja popularnim stavovima koje susrećemo u društvu, što kod muslimana izaziva nelagodu zbog suprotnosti između njihovih vjerskih uvjerenja i društvenih očekivanja. Istovremeno, zbog javnog neodobravanja stavova i praktičnih postupaka članova LGBT zajednice, muslimani se sve više susreću s neopravdanim optužbama za netoleranciju i netrpeljivost. Posebno zabrinjavajuće je sve češće promoviranje LGBT vrijednosti među djecom koje se ispoljava u vidu novih zakona i propisa, zanemarujući pristanak roditelja i uskraćujući mogućnost i roditeljima i djeci da izraze prigovor savjesti . Takva politika šteti naporima roditelja da svoju djecu podučavaju vjerski utemeljenoj seksualnoj etici, krši njihovo ustavno pravo da slobodno prakticiraju svoju vjeru i doprinosi atmosferi netolerancije prema vjerskim zajednicama.
Mi smo učenjaci islama i vaizi (daije) koji predstavljaju širok dijapazon različitih teoloških škola u islamu. Ovo što slijedi je naš pokušaj artikulacije zajedničkog (neopterećenog različitostima pojedinih pravaca i škola) stava o seksualnoj i rodnoj etici u islamu. Kao vjerska manjina (muslimani u SAD) koja je često izložena različitim oblicima netrpeljivosti i isključivosti, ne prihvatamo narativ koji svako neslaganje na planu moralnih vrijednosti tretira kao netoleranciju ili poticanje nasilja. Ističemo naše pravo da izrazimo svoja uvjerenja, istovremeno prihvatajući našu ustavnu obavezu da živimo u miru sa onima čija se uvjerenja razlikuju od naših.
Izvor morala za muslimane
Suštinski uslov za prihvatanja islama je potpuno, dobrovoljno i s ljubavlju pokoravanje Bogu. Bog kaže: “Kada Allah i Poslanik Njegov nešto odrede, onda ni vjernik ni vjernica nemaju pravo po svom nahođenju postupiti” (el-Aḥzāb:36). Pokoravajući se Bogu, izjavljujemo da samo On posjeduje apsolutno znanje i mudrost. Stoga, iz ovog stava slijedi da je istinski izvor i osnova morala božanska uputa, a ne (samo) razum ili društveni trendovi. Islam baštini bogatu pravnu tradiciju koja dozvoljava različite perspektive i usvaja različite kulturne norme. Međutim, određeni principi koji su eksplicitno navedeni u Objavi, za koje se zna da su fundamentalni principi islama, i o kojima postoji nesumnjiva saglasnost kompetentnih učenjaka, smatraju se nepromjenjivim, te nisu podložni reviziji od strane bilo koje osobe ili entiteta, uključujući najviše vjerske vlasti. Kao što Allah dž.š. kaže: “Riječi Gospodara tvoga su vrhunac istine i pravde; Njegove riječi niko ne može promijeniti i On sve čuje i sve zna.” ( el-En‘ām: 115).
Seksualnost i rodna pitanja u islamu
Božjom odredbom, seksualni odnosi su dozvoljeni u okviru braka, a brak se može sklopiti samo između muškarca i žene. U Kur’anu, Bog izričito osuđuje seksualne odnose sa istim spolom (vidi, na primjer, ajete iz sura en-Nisā’: 16, el-A‘arāf: 80–83, i an-Neml: 55–58). Štaviše, predbračni i vanbračni seksualni odnosi su zabranjeni u islamu. Kao što Bog objašnjava: „ I što dalje od bluda, jer to je razvrat, kako je to ružan put! (el-Isrā’: 32). Ovi aspekti islama su nedvosmisleno utvrđeni tekstom Kur’ana, učenjem poslanika Muhammeda a.s., i lancem naučne tradicije koja se proteže kroz četrnaest stoljeća. Kao rezultat toga, oni su stekli status vjerskog konsenzusa (idžmā‘) i prepoznati su kao sastavne komponente vjere poznate većini muslimana.
Allah dž.š kaže u Kur’anu da se čovječanstvo sastoji od muškaraca i žena i “O ljudi, Mi vas od jednog čovjeka i jedne žene stvaramo i na narode i plemena vas dijelimo da biste se upoznali….” (el-Ḥudžurāt : 13; vidi također en-Nedžm: 45). Islamsko učenje afirmiše koncept po kojem su muškarci i žene duhovno jednaki pred Bogom, iako svako ima različite karakteristike i uloge. Poslanik Muhammed (a.s.) je o ženama govorio kao o nadopunjujućim, jednako vrijednim dijelovima cjeline koju čine sa muškarcima. Ipak, on (Poslanik a.s) je izričito osudio puko imitiranje izgleda suprotnog pola. Isto tako, Allah dž.š. poziva čovječanstvo da poštuje Njegovu mudrost u stvaranju (vidi, na primjer, en-Nisā’: 119). U tom smislu, kao opšte pravilo, islam striktno zabranjuje medicinske postupke koji imaju za cilj promjenu spola zdravih osoba, bez obzira na to da li se takvi postupci nazivaju “potvrda rodnog identiteta” ili “potvrda društvenih očekivanja u vezi sa rodnim identitetom”. Za pojedince koji se nakon rođenja susreću sa određenim biološkim nejasnoćama (nedorečenostima), kao što su poremećaji u seksualnom razvoju, dozvoljeno im je da traže medicinsku pomoć kako bi izvršili korekcije.
Islam pravi razliku između osjećaja, djela i identiteta. Bog smatra pojedince odgovornim za njihove riječi i djela, a ne za njihove nehotične misli i osjećaje. Kao što je naš Poslanik,a.s., rekao: “Bog je muslimanima oprostio njihove misli, sve dok o tome ne govore ili ne postupaju po tome” (Buharija, 2528). U islamu, grijesi pojedinca ne određuju, ili barem, ne bi trebali određivati identitet muškarca ili žene. U tom smislu, nedopustivo je za muslimana da se ponosi i poistovećuje sa nečim što je označeno i kategorisano kao grijeh u islamu. Važno je napomenuti da stav islama o nedozvoljenim seksualnim odnosima usko vezan sa zaštitom i promicanjem prava pojedinca na privatnost. Islam zabranjuje uplitanje u privatne živote drugih i obeshrabruje različite vidove eksplicitne seksualnosti (vidi, na primjer,al-Ḥudžurāt: 12 i en-Nūr: 19). Svjesni smo da su neke vjerske zajednice (grupe) reinterpretirale ili revidirale religijsku doktrinu kako bi se uključila LGBT ideologija. Zajednica muslimana takođe nije u potpunosti imuna na takve pritiske. Zaista, neki su pokušali reinterpretirati islamske tekstove u cilju potvrde LGBT ideologije. Tu vrstu napora kategorički odbacujemo kao pokušaje koji nemaju nikakvog teološkog utemeljenja, jer se ovi aspekti seksualne etike uklapaju u kategoriju nepromjenjivih načela i kao takvi ne podliježu reviziji.
Naše ustavno pravo da zastupamo svoje stavove
Svjesni smo da je naš moralni kodeks u suprotnosti s ciljevima LGBT zagovornika. Također, priznajemo njihovo ustavno pravo da žive u miru i bez zlostavljanja. Ipak, naglašavamo naša Bogom dana, i ustavna prava da zastupamo, živimo i promoviramo naša vjerska uvjerenja na najljepši mogući način (en-Naḥl: 125), bez straha od pravne odmazde ili sistematske marginalizacije. Miran suživot ne zahtijeva (uvijek) dogovor, prihvatanje, potvrdu, promoviranje ili glorifikaciju. Smatramo da je izbor između potčinjavanja društvenim pritiscima (da usvojimo stavove suprotne našim uvjerenjima) i suočavanja s neosnovanim optužbama za netoleranciju (ako ostanemo dosljedni i vjerni našim uvjerenjima) lažan i nepravedan. Takvi prinudni ultimatumi podrivaju izglede za harmoničan suživot.
Pozivamo kreatore politike da zaštite naše ustavno pravo da slobodno praktikujemo svoja vjerska uvjerenja, bez straha od uznemiravanja, i da se suprotstave bilo kakvom zakonu koji želi da uguši slobode vjerskih zajednica. U skladu sa našom tvrdnjom o nestranačkoj pripadnosti, posvećeni smo radu sa pojedincima svih vjerskih i političkih opredjeljenja kako bismo zaštitili ustavno pravo vjerskih zajednica da žive u skladu sa svojim vjerskim uvjerenjima i bore se za pravedno društvo.
Poruka našoj muslimanskoj zajednici
Pozivamo javne ličnosti iz muslimanske zajednice da zaštite svetost naše vjere i da se suzdrže od pogrešnih izjava u ime islama. Odbacujemo svaki pokušaj pripisivanja islamu stavova u vezi sa seksualnom i rodnom etikom koji su u suprotnosti s opšte prihvaćenim učenjima islama. U želji da budemo potpuno jasni, naglašavamo štetnost i pogubnost duhovnih posljedica za one koji namjerno odbacuju ili zagovaraju odbacivanje Božije volje( ili je lažno predstavljaju), jer na taj način ugrožavaju svoj status vjernika (el-En'ām: 21) .
Za one među nama koji se bore sa željama koje prelaze granice koje je uspostavio Bog: znajte da čak i najpravedniji mogu počiniti grijehe i da svaki musliman, bez obzira koliko je griješan, ima mogućnost da mu bude oprošteno. Borba sa svojim strastima (kako bi se ostalo u granicama koje je uspostavio dragi Bog) u ime Boga se smatra herojskim činom (borbe na Božijem putu). Duhovna nagrada koju daruje Bog raste proporcionalno sa intenzitetom borbe. Naš krajnji cilj je da predanost Bogu ovlada našim željama i prohtjevima i tako sačuvamo svoju vjeru.
Bože, podari nam potrebnu snagu i nepokolebljivu posvećenost da živimo u skladu sa našim idealima. Bože, podari nam da nađemo unutrašnji mir i zadovoljstvo kroz pokornost s ljubavlju, i učini nas dostojnim da budemo ubrojani među vjernike, a to je najčasnija od svih titula.