Kategorija
Autor
1. Muslimanske manjine
Hanbelijski mezheb koji dominira samo u središnjem dijelu države (Nedžd) je službena pravna škola po kojoj se donose i zakonski akti. Sve muftije u zemlji se redovno biraju iz njenih redova. Ostala tri sunnijska mezheba (šafije, malikije i hanefije) dominiraju na zapadu zemlje. Na istoku zemlje većinu čine šiije duodecimalisti uz nešto malo šafija i hanbelija, dok na jugu obitavaju šiije ismailije, šiije zejdije, te nešto malo pripadnika hanbelijske pravne škole.
Sunnijske manjine
Šafije – Sve do nekoliko desetljeća unazad šafije su činili najmnogobrojniju populaciju Saudijske Arabije, no, i sada oni čine većinu u zapadnim krajevima zemlje. I pored toga, nije im dozvoljeno da vode vjersku službu u Mekki i Medini, tj. predvode džemat u zajedničkom namazu.
Malikije – Najviše ih ima u Mekki gdje je i sjedište njihovog vjerskog autoriteta šejh Muhammeda Alevije el-Malikija . Više puta je napadan i optuživan za pripadništvo sufizmu, pa čak i otpadništvo od vjere. Konačno mu je zabranjeno i držanje predavanja u centralnoj džamiji Mekke gdje su još njegov otac i djed održavali predavanja. Inače, i malikijama je zabranjeno da predvode džemat u namazu u Mekki i Medini, što su prije oni tradicionalno obavljali.
Hanefije – Pripadnika hanefijskog mezheba je najmanje među sunnijskim pravnim školama. Nije poznato da li imaju svoje vjerske službenike.
Šiijske manjine
Ismailije – Ismailije su koncentrisani na jugu zemlje u području Nedžrana. Pretpostavlja se da ih ima između 200 000 hiljada i jednog miliona. Njihov sadšnji vjerski autoritet je šejh Husejn ibn Ismail el-Mekremi. Diskriminacija protiv njih je pojačana poglavito u posljednjih nekoliko godina.
Dža'ferije (duodecimalisti) – Šiije Dža'ferije čine većinu stanovništva istočnih krajeva zemlje. Njihova velika zajednica postoji i u Medini, te dolini Fatime (Wadi Fatima), dok nešto manje zajednice egzistiraju u Džiddi i Rijadu. Ukupan broj im se kreće između 900 000 i dva miliona. Vjerovatno su najaktivnija manjina u Saudiji koja se bori za svoja prava.
Zejdije – Koncentrisani su u južnim krajevima Asira i Nedžrana, te Džidde. Njihov broj nije poznat. U vjerskom smislu se okreću zejdijskim autoritetima u Jemenu. Prije tri godine je od strane vlade preuzeta kontrola nad zejdijskom džamijom u Nedžranu i postavljen za imama u njoj hanbelijski imam.
2. Vladina kontrola vjerskih institucija
Džamije
U Saudijskoj Arabiji je registrovano 37 850 džamija. Ismailijama, Dža'ferijama i Zejdijama nije dozvoljeno da grade džamije. Većina njihovih postojećih džamija potiče još od turskog vakta. Zejdijskih džamija uopće i nema. Sve džumanske hutbe su strogo kontrolisane od strane ministarstva za islamska pitanja. Inače, svi imami hatibi su dužni na hutbi uputiti dovu za kralja.
U Medini više nema dža'ferijskih džamija i husejnijja (vjerskih centara) pošto su sve razorene od strane vlade nekoliko desetljeća unazad. Ove godine je zatvoreno sedam husejnijja tokom obilježavanja Ašure. Neki od kućevlasnika koji su u svojim domovima organizovali obilježavanje Ašure su osuđeni na višemjesečne zatvorske kazne. Primjer za to je Naser el-Muri iz el-Ahse.
Sale za vjenčanja
Sale za vjenčanja su rasprostranjenje širom Saudije osim u Qatifu i njegovoj okolici gdje žive šiije. Pored toga, u Qatifu nema ni jednog hotela. To je rezultat nametnute zabrane ministra unutarnjih poslova od prije petnaest godina, eda bi se šiije spriječile u korištenju tih prostorija, tj. Velikih sala za svoje religozne potrebe i okupljanja.
Tako su se vjenčanja mogla održavati samo u velikim improvizovanim šatorima, što je 28 jula 1999. godine rezultiralo velikim požarom u jednom od šatora u gradu Qudejhu (pokrajina Qatif). Tada je poginulo 76 žena i djece, a nekoliko desetina njih je ranjeno. Guverner pokrajine, princ Muhammed ibn Fahd, koji inače živi dvadsetak minuta od mjesta tragedije nije uopće posjetio mjesto tragedije, niti porodice nastradalih.
Turbeta
U Saudijskoj Arabiji je bilo mnogo turbeta početkom XX stoljeća. Danas su sva razorena. Godine 1925., vladine snage su u potpunosti sravnile sa zemljom sva turbeta medinskog mezarja Beqi'a. Uništeno je i turbe Poslanikove, s.a.v.s., prve supruge h. Hatidže u Mekki.
Vjerski službenici
Neki od šejhova različitih manjina su u zatvorima. Do sada je najduže u pritvoru šejh Se'id ez-Zuhejr, hanbelijski velikodostojnik zatočen u najčuvanijem zatvoru izvan Rijada. Uhapšen je prije šest godina. Šejh Abdu-l-Latif Muhammed Ali, šejh Se'id el-Behar i drugi od šiijskih vjerskih autoriteta sa istoka Saudijske Arabije su bili u zatvoru četiri godine bez pokretanja procesa.
Dok je držao predavanja u džamiji el-Mensura u Nedžranu 23. Aprila 2000. godine, uhapšen je šejh Muhammed el-Hajat bivajući optužen za vračanje i sihr. Nemiri povodom njegova hapšenja su rezultirali pogibijom šestoro civila i hapšenjem njih oko 600. Izvještaj sugerira kako je od šejh Muhamed el-Hajata bilo iznuđeno njegovo priznanje bavljenja sihirom, što je i snimljeno na kasetu.
Međutim, hapšeni su i oni koju su politički bili angažovani protiv promjene političkog sistema u Saudijskoj Arabiji. Takvi su, primjerice, šejh Sefer el-Hawali i Nasir el-Umer, obojica hanbelije.
Nasir je bio autor anti-šiijskog memoranduma napisanog 1992. godine, prema kojem bi trebalo uništiti sve šiijske husejnijje u Saudijskoj Arabiji, uhapsiti sve šiijske vjerske službenike, a šiijske uposlenike u Vladi žive spaliti.
3. Vladina kontrola obrazovanja i kulture
Obrazovanje
Generalno upraviteljstvo za žensko obrazovanje je odbacilo sve aplikacije šiijskih muslimana za izgradnju privatne škole za djevojčice i žene. U aprilu 2000. godine, Odsjek za obrazovanje je u dominantno šiijskoj provinciji na istoku zemlje imenovao 47. savjetnika upravitelja od kojih nijedan nije šiija.
Školski udžbenici
Vlada kontrolira vjersku izobrabu u javnim i privatnim školama od osnovnog do univerzitetskog obrazovanja. Svi vjerski i historijski kurikulumi su pisani prema vehabijskoj intrepretaciji hanbelijskog mezheba.
Ehli Bejt
Potomcima poslanika Muhammeda, s.a.v.s., (ehli bejt) koji se obično oslovljavaju kao ''sade'' i ''ešraf'', je zabranjeno da koriste svoju titulu na ličnim kartama i bilo kojim drugim službenim dokumentima. Sve susjedne zemlje im to dozvojavaju.
Knjige
U zemlju je zabranjeno uvoziti vjerske knjige koje nisu prihvaćene od strane službenih vjerskih institucija. Tako je zabranjena upotreba šiijske i sufijske literature. Nekoliko šiijskih mladića iz Awamije je uhapšeno zato što su iz svoje privatne kućne biblioteke prodavali šiijsku literaturu. Šiijski autori svoja djela štampaju u tajnosti ili negdje u inostranstvu.
Vjerski blagdani
Vlada priznaje samo dva blagdana, Ramazanski i Kurban bajram. Obilježavanje Poslanikova, s.a.v.s., rođenja (mevlud) je zabranjeno. Stanovnici Hidžaza mevlud održavaju u tajnosti. Također, zabranjeno je obilježavanje i Ašure.
Internet
Grad kralja Abdu-l-Aziza za naučnu tehnologiju reguliše internet pristupe u zemlji. Veliki broj šiijskih web stranica je blokiran, dočim anti-šiijske stranice nesmetano propagiraju mržnju spram šiija, njihove egzekucije i protjerivanje.
Kroz njih se propagira kako se šiizam nadahnjuje židovstvom, kako šiije u svojim husejnijjama održavaju raskolničke seksualne zabave na dan Ašure, itd.
4. Diskriminativni zakoni
Zatvori
Iako šiije čine manjinu u zemlji, 95 % zatvorenika koji se drže zbog političkih ili vjerskih razloga su šiije. Oko 500 njih su ismailije, dok njih oko 85 pripadaju dža'ferijskom mezhebu. Mnogima od njih je ponuđeno smanjenje kazne ako pređu na sunnizam.
Putne zapreke
Izvori procjenjuju kako je šiijama sa istoka zemlje i iz Medine, njima preko 6000, zabranjeno da napuštaju državu. Pasoši su oduzimani bez pokretanja bio kakva procesa. Među nekim od obrazloženja za oduzimanje pasoša se navodi mogućnost posjete Iranu.
Kolektivne kazne
Izgleda kako su kolektivne kazne rezervisane samo za vjerske manjine. Tako je, primjerice, 9. Avgusta 2000. godine najmanje 70 ismailijskih učitelja prisilno preseljeno iz Nedžrana u sjeverene krajeve zemlje. Slične mjere se poduzimaju i protiv šiija dža'ferija.