Kategorija
„..., a on se stidi da vam to rekne,...“ (Kur’ān, sura el-Ahzāb, ajet 53.)
Kazao je Alejhisselam: Stidite se Allaha istinskim stidom!
Ashabi na to rekoše: „Hvala Allahu, mi se stidimo!“
Ne, nije to – odgovori hazreti Pejgamber – istinski stid od Allaha jeste da čuvaš glavu i ono što u sebi ona drži, stomak i ono što u njemu se nalazi, te da se prisjećaš smrti i nestanka! Onaj ko tako čini taj se istinski Allaha stidi.
Također je kazao:
Īmān (vjera) ima sedamdeset i nekoliko ogranaka. Stid je jedan od tih ogranaka.
Prvak svjetova, pejgamber Mustafa, a.s., je rekao i sljedeće:
Īmān je go (’urjān), odjeća njegova je takvaluk (et-takvā) a ukras njegov je stid (el-hajā’).
Govoreći o toj odjeći īmāna, takvaluku (bogobojaznosti), hzr. Alija kaže: „Takvaluk, to je strah od Uzvišenog (el-Dželīl), postupanje po Njegovoj Objavi (et-Tenzīl), zadovoljstvo i s onim malo što se ima (el-kalīl), te pripremanje za smrtni čas (er-rehīl).“
Za sam stid, ukras īmāna, hazreti Alija kaže: „Ljudi ne vide nedostatke onoga koji se odjenuo ruhom stida.“
Pitali su hazreti Džunejda kako nastaje stid, na što je on rekao: „Da rob (čovjek) vidi blagodati i nimete koje je uzvišeni Allah prosuo po njemu i vidi nedovoljnost svoje zahvalnosti Njemu.“
Kako prepoznati pravi stid, to nam dodatno pojašnjava Šejhul-Ekber, Muhjid-dīn ibn Arebi, k.s., govoreći o stvarima na koje se ne može osloniti. Tako stid na kojeg se ne može osloniti (lā ju’avvel alejhi), u kojeg se ne može pouzdati, jeste onaj u kojeg ne prima se isprika osobe koja (nam) je slagala. Kao da Šejhul-Ekber hoće kazati kako pravom vjerniku, osobi odjenutom ruhom stida, stid je odbiti ispriku makar i od očita lašca. Čak i tu on ispoljava svoj stid. Zato Šejhul-Ekber i kaže kako kod ārifâ stid ima 51 stupanj, deredžu.
U jednoj od predaja stoji kako će se Allah, dž.š., na Sudnjm danu obratiti nekom starcu: „O robe Moj, uradio si to i to,“ a to će biti stvari koje se nisu smjele raditi. Starac će reći: „Nisam ih uradio!,“ a bit će da ih je stvarno uradio, pa će mu Allah reći: „Uvedite ga u Džennet!“ Na to će meleki koji su bili zaduženi za zapisivanje njegovih djela reće: „Gospodaru naš, zar Ti ne znaš da je on to odista uradio?!,“ a On će reći: „Znam, ali kad je porekao, zastidjeh se njegove sijede kose.“
U komentaru ove predaje hzr. Ibn Arebi kaže da kad uzvišeni Allah, zastidjevši se roba i njegove sijede kose, njega poštuje, tad su ljudi među sobom još preči da tako postupaju.