Kategorija
1. O postu uopće
Jezičko značenje riječi post (savm) je suzdržavanje uopće. Po šerijatskome pravu ovaj pojam označava uzdržavanje od mrsenja tokom dana na poseban način. Post mjeseca ramazana propisan je kao obaveza u hidžretskome mjesecu šabanu druge godine po Hidžri.
Poznato je da pravnici šafijske pravne škole kao i većina šerijatskih pravnika uopće (el-Džumhur) smatraju da prije posta mjeseca ramazana nije nijedan drugi post bio propisan kao obaveza.
S druge strane, hanefijska pravna škola smatra da je prvo bio propisan kao obaveza post prvih deset dana mjeseca muharema (el-‘Ašura) pa je poslije derogiran (dokinut) obavezom ramazanskoga posta.
Post je sredstvo oplemenjivanja duha, čišćenja tijela, suzavanje đavoljih (eš-Šejtan) puta, smiraj duše, strpljenje (sabr) pri teškoćama koje prouzročuju glad i žeđ i suzdržavanje od prohtjeva. Stoga post podučava skromnosti i samilosti prema siromasima (el-Fukara’), zahvalnosti na blagodatima i obuzdavanju strasti.
On je iznad svega ispit i kušnja. Bog dragi motri (nezare) onoga ko posti i njime Se hvali melecima a samoga postača obilno nagrađuje. O postu govore riječi Muhammeda, alejhisselam: “Post je polovina strpljenja”, i “Strpljenje je polovina imana (vjerovanja)”.
2. Prvi hadis
Od Ebu Hurejre, Bog s njim zadovoljan bio, prenosi se da je rekao: Rekao je Božiji Poslanik, neka je mir na njega: “Post je štit. Pa ne govorite govorom bestidnim niti činite ono što neznalice čine. Ako neko postača napadne ili ga grdi neka mu ovaj što posti rekne: ‘Ja postim!’, dva puta. Tako mi Onoga u čijoj je Ruci moja duša, stvarno je miris iz postačevih usta ljepši Allahu od mirisa miska. Postač radi Mene, kaže Bog dragi, ostavlja jelo i piće i prohtjeve. Post je moj i Ja za njega nagrađujem a dobro djelo nagrađuje se deseterostruko.”(Oba gore navedena hadisa, govor Muhammeda, alejhisselam, jesu vjerodostojna (sahih). Ovo djelo Mūsā Šāhīn Lāšīna jeste komentar jednoga broja hadisa koje je u svojoj zbirci As-Sahih zabilježio Buhari. Buharijeva zbirka hadisa smatra se najpouzdanijom od svih zbirki jer su svi zabilježeni hadisi vjerodostojni, osim maloga broja za koje Buharija smatra da su ispravni iako ne navodi lanac prenosilaca a što je ključni elemenat pri ocjenjivanju predaja)
3. Opća značenja koja proizilaze iz ovoga hadisa
Post je mudra obaveza, sjaj ispravnoga razmišljanja, propisana još u prijašnjim Vjerozakonima.
Svrha posta, po islamu, jeste samosustezanje od strasti da bi postač na Danu sudnjemu zaklonjen od Vatre bio koja je strastima okružena. Ova namjera povlači neke posljedice. Jedna od njih je udaljavanje od poganoga govora, besramnih djela da bi se nutrina čovjeka izjednačila s vanjštinom.
Uzdržavanje od stvari, kako je to Bog dragi propisao, mora biti cjelovito a ne samo djelimično. Tako post ne podrazumijeva uzdržavanje samo od jela i pića već istinski post (es-Sijamul Hakiki) jeste uzdržavanje od nepromišljenoga govora i bestidnosti.
Ako li neka osoba napadne postača ovaj mu ne treba uzvratiti na isti način. Njegov odgovor moraju biti riječi: “Ja postim! Neću svoj post omalovrijediti.”
Muhammed, alejhisselam, zaklinje se svojim Gospodarem, Onim u čijoj je Ruci njegova duša, da je miris iz postačevih usta ljepši od mirisa miska.
Allah dragi kaže: “Post je moj. Postač vodi računa o pokornosti radi Mene. Napušta jelo, piće i prohtjeve želeći moje Lice (Moju blizinu). Ja sam Onaj ko će mu za to naknadu dati, s tim da naknada nije sukladna učinjenome dobrome djelu već se za učinjeno dobro djelo (‘amel salih) nagrađuje deseterostruko pa i sedam stotina puta više.
Nadoknada koja im slijedi nije određena jer su oni od strpljivih (es-Sabirun): “A strpljivima će biti data nagrada njihova, bez računa ikakva!” (Kur'an, Skupine, ajet 10.)
4. Drugi hadis
Od Ebu Hurejre, Bog dragi s njim zadovoljan bio, prenosi se da je Božiji Poslanik, nek je mir na njega, rekao: “Allah nema potrebu prihvatiti ostavljanje hrane i pića one osobe koja ne napusti ogavan govor (Kavluz Zur) i bestidna djela.”
5. Opće značenje ovog hadisa
Božiji Poslanik, alejhisselam, ističe najuzvišeniji cilj posta a to je uzdržavanje od svega što je Bog dragi zabranio, dajući ovome veći značaj od samoga uzdržavanja od jela.
Tako Poslanik, alejhisselam, kaže: “Ko bestidnost ne ostavi...”, a to znači poganluk u govoru - laž, ogovaranje, potvaranje i slično. Pa ko sve ovo ne ostavi a posti nikakva dobra u njegovu postu nema, niti mu post koristi niti će mu Bog dragi prihvatiti ustezanje od jela i pića. Ova osoba kao da i ne posti a ko obavezu posta ne izvršava taj krši Božije odredbe o zabranama i pravima.
Ogavan govor i sve njemu slično predstavlja kršenje Allahovih prava kao i kršenje prava čovjeka. Pa ako bi se vagalo - sam post te griješenje, ružna djela i ogavan govor - tada bi grijeh (el-Ism) prevagnuo nad dobrom (es-Sevab). Ovaj postač nakon završetka posta ostaje praznih ruku.
Prethodno rečeno, Poslanik, alejhisselam, objasnio je svojim drugovima (ashabima) sljedećim riječima: “Znate li šta je to gubitnik (el-Muflis)?” Drugovi odgovoriše: “Onaj ko nema ni zlatnika niti srebrnjaka niti sredstava za život.” Poslanik, alejhisselam, reče: “Gubitnik je onaj ko dođi na Sudnji Dan (Jevmul Kijameh) a klanjao je, postio i davao obavezni doprinos od viška svoga imetka (ez-Zekat). No, ispostavi se da je, za života, grdio neku osobu bez razloga, neku osobu udario bez razloga. Tim oštećenim osobama bit će, kao nadoknada, dato od dobrih djela onoga koji ih je maltretirao. Zatim će tome nasilniku biti dato od loših djela svake osobe koju je on oštetio sve dok, na poslijetku, ne bude bačen u Vatru.”
6. Poruke citiranih hadisa
1. Zabrana korištenja ogavnoga govora kao i uopće poduzimanja akcija na osnovu njega jer se time njeguje zlo u postu.
2. Post nije valjan ukoliko postač upotrebljava ogavan govor.
3. Naglašavanje važnosti provjeravanja vjerodostojnosti vijesti prije negoli se poduzmu akcije na osnovu njenih poruka jer, u protivnome, onaj koji djeluje na osnovu netačnih vijesti jednako se tretira kao i sam njihov rasturač.