Kategorija
Autor
Porodica Muhammeda, alejhisselam, zauzima iznimno bitno mjesto u vjerovanju muslimanâ. Dovoljno je samo spomenuti da je vadžib (obaveza) na namazu, na sjedenju, nakon učenja ettehijjātu, proučiti i salavat na hazreti Muhammeda, alejhisselam, i njegovu porodicu, te na hazreti Ibrahima, alejhisselam, i njegovu porodicu.
Pored naziva Ehl Bejt (ukućani), za Poslanikovu, alejhisselam, porodicu koriste se i nazivi Ālu Muhammed (kao u salavatu, Muhammedova, alejhisselam, porodica) te Ālu Abā (ogrnuti) pošto je po jednoj predaji Muhammed, alejhisselam, svojim ogrtačem ogrnuo nekoliko članova svoje obitelji.
Ovom prilikom, pred naš Dan Ašure, reći ćemo nešto, ukratko, o najpoznatijim članovima Ehl Bejta, obrativši pritom pažnju na hazreti Hatidžu i hazreti Fatimu.
Hazreti Hatidža
Premda često možemo nešto pročitati, ili čuti, o Ehl Bejtu, nekako, barem se čini, ličnost hazreti Hatidže (Hadidže) ne samo da se zapostavlja već nabrajajući najpoznatije članove Ehl Bejta veliki broj autora čak je i ne svrsta u ovaj niz najodabranijih ljudi.
Poslanik, alejhisselam, ovako ju je opisao:
“Vjerovala je u mene kada niko nije; prihvatila je islam kada su me ljudi odbacivali; pomogla mi je i utješila me kada nije bilo nikoga da mi pruži ruku.”
Otac hazreti Hatidže, Huvejllid, bijaše veoma častan čovjek i predvodnik plemena. Ubijen je u jednoj od čestih bitaka između plemenâ u to vrijeme. Umro joj je i muž ostavivši je prilično bogatu.
Zainteresirala se za Muhammeda, alejhisselam, dok on bijaše mladić te, nakon što ga je zaposlila kao ličnog trgovca, za njega se i udade.
Živjeli su zajedno 15 godina, hazreti Hatidža rodila je nekoliko djece. Prvo dijete nazvali su Kasim, umrlo je kada imaše dvije godine. Druga dva sina, Tajib i Tahir, također umriješe kao djeca. Ali, hazreti Muhammed, alejhisselam, i hazreti Hatidža dobili su i četiri kćerke: Zejneb, Rukajju, Umm Kulsum i hazreti Fatimu.
Mada ne sumnjam da većina vas to zna, volio bih da se još jednom podsjetimo događaja nakon što je Muhammed, alejhisselam, dobio prvu Objavu. Žalio se hazreti Hatidži da je zbunjen i da ne zna da li je posrijedi uplitanje džina (demona). Na to, sasvim smireno, mubarek draga hazreti Hatidža, prijatelj kakav se samo poželjeti može, reče:
“Ne brini se, tako mi Onoga koji posjeduje Hatidžinu dušu, nadam se da si ti poslanik ovoga naroda. Allah te nikada ponizio ne bi jer si pažljiv prema svojoj porodici, iskren si, pomažeš nevoljnicima, podržavaš slabašne, hraniš goste i odgovaraš na poziv onih koji su napadnuti.”
Hazreti Hatidža je prva i javno prihvatila islam i Muhammeda, alejhisselam, kao Božijega poslanika. Sve ovo utjecalo je da Muhammed, alejhisselam, premda se nakon njene smrti oženio s još nekoliko žena, nikada nije, ni za tren, zaboravio hazreti Hatidžu. Hazreti Aiša je najbolji pokazatelj toga jer, kako sama kaže, nije mogla stišati ljubomoru svaki put kada bi hazreti Pejgamber, alejhisselam, spomenuo hazreti Hatidžu ili slao hranu i darove njenim bližnjima. Nek je Allahov mir sa njom!
Hazreti Fatima
Hazreti Fatima bila je peto dijete hazreti Hatidže i Muhammeda, alejhisselam. Rođena je baš u vrijeme kada se njen mubarek otac, alejhisselam, počeo povlačiti u planine Mekke, razmišljajući o Bogu dragome.
Premda se možda mnogi neće složiti s ovim, kao da je hazreti Fatimi, istinskome ogledalu hazreti Hatidže, bilo suđeno kratki život provesti u tugi. Naime, budući da je bila puno mlađa od svojih sestara nije mogla shvatiti zašto se njene sestre udaju i odlaze od kuće te je veoma rano, pošto ih je mnogo voljela, upoznala tugu i sjetu. Čini se da je jedino što je moglo utješiti bio osmjeh njenoga oca, hazreti Muhammeda, alejhisselam.
Kada je imala pet godina, od svoje matere hazreti Hatidže, žene-duhovnog kolosa, čula je da je otac Allahov poslanik. Premda se činilo da veza između nje i njenoga oca ne može biti čvršća, nakon ove vijesti, premda vjerovatno nije baš ni znala šta to znači, još više se za njega veza te posta jedna od prvih osoba koje javno ispoljavaše islam i obilaziše Kabu.
Jedne prilike, dok je klanjao pred Kabom, na Muhammeda, alejhisselam, Utba, Ukba, Ebu Džehl i Šejba baciše nečist i počeše se smijati. Na to desetogodišnja djevojčica skoči, skinu nečist s oca i svojim malehnim i fizički slabašnim tijelom stade pred njih očekujući daljnji napad. Sva četverica se posramotiše i ušutiše.
Druge prilike, nekoliko Kurejšija stavi omču oko Poslanikova, alejhisselam, vrata dok on klanjaše pred Kabom, želeći ga udaviti. Tada hazreti Fatima pozva upomoć koliko je glasno mogla i dozva jednoga drugoga duhovnoga kolosa, Iskrenog, hazreti Ebu Bekra. Uspjeo je osloboditi Poslanika, aljehisselam, ali je i sâm dobio batine.
Poslanik, alejhisselam, njegovaše naročitu ljubav prema hazreti Fatimi. Jedne prilike reče: “Kogod izazove radost Fatime Bog će njemu izazvati radost, a ko je naljuti naljutio je i Boga. Fatima je dio mene. Štagod nju veseli raduje i mene, a štagod je ljuti ljuti i mene.”
Također je rekao:
“Četiri su najbolje žene na Ovome svijetu: hazreti Merjema (Marija), Asija, žena Faraona, Hatidža, majka svih vjernika i Fatima, kći Muhammeda.”
Hazreti Fatimi dat je nadimak Zehra, što znači “sjajna”. Kao da je njeno lice, kako se prenosi, zračilo svjetlom. Prenosi se da kada bi stala na namaz, mihrab (mjesto gdje stoji imam koji predvodi zajednički namaz) bi sav bio osvijetljen.
Hazreti Fatima udala se za hazreti Aliju, kojega je Muhammed, alejhisselma, nazvao kapijom grada znanja, rekavši prethodno da je sâm on, Muhammed, alejhisselam, grad znanja. Sa hazreti Alijom, hazreti Fatima dobila je dva predivna i duhovno neponovljiva sina – hazreti Hasana i hazreti Husejina. Nažalost, kao što je to slučaj skoro s cijelim Ehl Bejtom, ni njih dvojica nisu dočekali “prirodnu smrt”.
Hazreti Fatima je umrla u 29 godini života. Allah dragi da joj naknadi za svu bol i tugu!
* * *
Osim njih dvije, u najpoznatije članove Ehl Bejta ubrajaju se:
1) hazreti Alija, zvan i Ebul Hasan ve Husejin, te Ebu Turab; zvan je i Emirul Muminin; rođen je u Kabi, treće Godine slona; ubijen je u Kufi za vrijeme trajanja mjeseca ramazana, 14. godine po Hidžri; zakopan je u Nedžefu.
2) hazreti Hasan, sin hazreti Alije; zvan je i Ebu Muhammed; nadimak mu je bio es-Sibte Kebir (Stariji unuk), te el-Mudžteba; rođen je u Medini, sredinom mjeseca ramazana, 3. godine po Hidžri; otrovan je 28. sefera 50. godine po Hidžri; pokopan je u poznatome medinskome groblju Bekiul Garkad.
3) hazreti Husejin, zvan je Ebu Abdillah, zvan je i es-Sibte, te Šehidul Kerbela; rođen je u Medini, u mjesecu šabanu 4. godine po Hidžri; zajedno sa dijelom svoje rodbine i prijateljima, ubijen je na Kerbeli, u mjesecu muharremu 61. godine po Hidžri; ubila ga je vojska Jezida, uzurpatora vlasti; pokopan je na Kerbeli.
4) hazreti Alija ibn el-Husejin, zvan je Ebul Hasan, te Zejnul Abidin i es-Sedždžad; rođen je u Medini, 38. godine po Hidžri; otrovan je 94. ili 95. godine po Hidžri u Medini, i sahranjen pored hazreti Hasana.
5) hazreti Muhammed ibn Ali, zvan Ebu Džafer te el-Bakir; rođen je u Medini, 57. godine po Hidžri; otrovan je u Medini, te sahranjen pored svoga oca u mezaristanu Bekiul Garkad.
6) hazreti Džafer ibn Muhammed, zvan Ebu Abdillah te es-Sadik; učitelj našega imama Ebu Hanife; rođen je u Medini 83. godine po Hidžri; otrovan je 148. godine po Hidžri i pokopan u Bekiul Garkad, pored svoga oca.
7) hazreti Musa ibn Džafer, zvan Ebul Hasan te el-Kazim; rođen je u Medini, 129. godine po Hidžri; otrovan je u zatvoru u koji ga je smjestio Harun er-Rašid, u Bagdadu, 183. godine po Hidžri; pokopan je u Kazimiji, u Iraku.
8) hazreti Ali ibn Musa, zvan Ebul Hasan i er-Riza; rođen je u Medini, 148. godine po Hidžri; otrovan je 203. godine po Hidžri i pokopan u Horasanu, u Iranu.
9) hazreti Muhammed ibn Ali, zvan Ebu Abdillah te el-Dževad i et-Tekijj; rođen je u Medini, 195. godine po Hidžri; otrovan je u Bagdadu, 220. godine po Hidžri, i pokopan blizu svoga djeda, u Kazimiji, u Iraku.
10) hazreti Ali ibn Muhammed, zvan Ebul Hasan, te el-Hadi i en-Nekijj; rođen je u Medini, 212. godine po Hidžri; otrovan je 254. godine po Hidžri, u Samari, u Iraku, i tamo je i pokopan.
11) hazreti El Hasan ibn Ali, zvan Ebu Muhammed i el-Askeri; rođen je u Samari, 232. godine po Hidžri; otrovan je u Samari, 260. godine po Hidžri, tamo je i pokopan.
12) hazreti Muhammed ibn Hasan, zvan Ebu Abdillah, Ebul Kasim, te el-Kaim, el-Muntezer, el-Halef, el-Mehdi i Sahibuz-zeman; rođen je u Samari 255. godine po Hidžri; nestao je te mnogi smatraju da je on imam Mehdi za kojega je Poslanik, alejhisselam, rekao da će se pojaviti pred silazak hazreti Isâa, alejhisselam, na Zemlju.
Allahumme, salli alā Muhammedin ve alā Āli Muhammed, kemā sallejte alā Ibrāhīme ve alā Āli Ibrāhīme inneke Hamīdun Medžīd. Allahumme, bārik alā Muhammedin ve alā Āli Muhammed, kemā bārekte alā Ibrāhīme ve alā Āli Ibrāhīme inneke Hamīdun Medžīd!