Kategorija
Autor
O stanjima zakrivenosti od Istine
(po učenju imama Nablusija)
Bismillahir-Rahmanir-Rahim!
Elhamdulillâh, elhamdulillâh, elhamdulillâhi Rabbil ‘âlemîn!
Allahumme salli ‘alâ Muhammedin ve ‘alâ Âli Muhammed!
Bogu dragome hvala, evo nas u trećemu danu mâtema, danima koji prethodiše velikim događajima koji se desiše desetoga dana ovoga svètog mjeseca muharrema, dana koji nazivamo Ašûra. Naziv ovoga dana dolazi od arapske riječi “deset” (‘ašere) i izgovara se kao “ ‘âšûrâ’ ”.se kao“ ”.
Ovo su i dani žaljenja zbog ubistva našeg hazreti Husejina, unuka Poslanika, alejhisselam, i velikoga broja članova Poslanikove porodice – Ehl Bejt porodice – , alejhimusselam. Zločinačka ubistva i masakri desili su se devetoga (tâsû‘â’) i desetoga (‘âšûrâ’) dana mjeseca muharrema, mjeseca čiju su svètost poštivali i predislamski Arapi, među njima i svi nepismeni i neuki beduîni (nomâdi).
Jučer smo nešto progovorili o snu a danas bi, s Božijom pomoći, nešto rekli o stanjima zakrivenosti od Istine.
Kako smo već spomenuli, dva su stanja zakrivenosti od Isitine: ovozemaljske i zakrivenosti Onoga svijeta.
Stanjâ zakrivenosti Ovoga svijeta ima šest: djetinjstvo, pubertet i zrelost; te stanje sna, nesvijesti i ludila.
Djetinjstvo je vremenski prvo stanje zakrivenosti od Istine na Ovome svijetu. Dok je čovjek u periodu djetinjstva eventualno počinjeni grijesi mu se ne pišu. U ovome stanju, čovjek je pod vladavinom temeljne, od Boga dragoga svakome usađene, naravi – fitre.
Fitra nije isto što i islam. Prvo, islam ima svoje institucije: očitovanje vjerovanja u jedinoga Boga iMuhammedovo, alejhisselam, poslanstvo, klanjanje pet dnevnih namazâ i vitr-namaza, post mjeseca ramazana, davanje zekata (viška, ušteđene imovine koja je preležala kod vlasnika godinu dana) i hadža, hodočašća Kabi u gradu Mekki. u gradu .
Pored toga, punoljetna osoba u islamu pored pravâ ima i obaveze dočim maloljetna osoba u stanju fitre ima samo prava ne i obaveze. ima samo prava ne i obaveze.
Kratko napomenimo, da se po šerijatskome pravu razlikuju dobna punoljetnost i spolna zrelost. Uvjet prelaska iz stanja fitre u stanje svjesnoga prihvaćanja islama jeste spolna zrelost a ne opće usaglašena dob. Svaka spolno zrela osoba (kod ženskoga spola znak zrelosti je prva menstruacija a kod muškoga prvo izbacivanje sjemena) postaje pravno odgovorna. Dob, opet, ima svoje značenje po nekim drugim pitanjima mada, ustvari, islamski pravnici radije govore o spolnoj zrelosti i pravnoj sposobnosti.
Vremenski druga po redu zakrivenost od Istine na Ovome svijetu jeste pubertet. Otprilike kraj puberteta označava spolno zrijenje osobe tako da i period puberteta označava doba prekrivenosti fitrom. Kaže se da ako čovjek umre u ovim stanjima ne bîva kažnjen.
Ukoliko ne umre u stanju fitre ali se još uvijek nalazi u periodu djetinjstva ili puberteta, tada bîvaju kažnjeni njegovi roditelji odnosno staratelji jer su dozvolili da odgojenik, osoba za koju su odgovorni, ukalja urođenu narav. Ovo je jedan smisao hadisa Muhammeda, alejhisselam, u kojemu se kaže:
“Svako dijete rađa se u fitri, pa ga roditelji učine jevrejom, kršćaninom ili sabejcom.”
U periodu puberteta, premda čovjek nije šerijatski odgovoran (sve do spolne zrelosti), zadobiva se unutarnja nečist (nedžâset). Pa iako ne može odgovarati dijete može uprljati dušu. Naprimjer, nemoguće je da beba počini zločin. Dječak ili djevojčica, s druge strane, mada ne pri punoj svijesti, jer još nisu sazreli, imaju fizičku snagu dostatnu za izvršenje nekoga zločina (naprimjer pritisnuti oroz na pištolju).
Također, roditelji/staratelji mogu dijete navići da čini širk (da Bogu jedinome pridružuje druga). Oni će za to odgovarati ali se i dijete prlja, kako se kaže u Kur’anu:
“Stvarno su mušrici nečist (nedžâset).”
(Kur’an, sura Kajanje, ajet 28.)
Što se tiče doba zrelosti, o njoj smo dosta rekli kazujući o prethodna dva stanja. Nakon zrelosti osoba je pravno odgovorna za svoje postupke. Dok u periodu djetinjstva čovjek nema sposobnost spoznavanja viših stvari (sve se bazira na spoznaji okoline), u periodu puberteta čovjek uglavnom posmatra svijet oko sebe. Postoji sposobnost mišljenja o višim stvarima ali je ona tako mala da je skoro nemoguće primijetiti.
Sav život pubertetlije svodi se, uglavnom, na posmatranje i oponašanje. Ovo je od velike važnosti za roditelje i odgajatelje uopće (šejhove, hodže, prosvjetne radnike...). Ne treba insistirati da pubertetlija spozna viši svijet; to je nemoguće. Treba ga samo podsticati na razmišljanje o tome svijetu, pružiti mu informaciju da taj svijet postoji.
U ovome dobu dvije su stvari suštinske: pružanje informacije, osmišljenom podukom, kako bi djevojka i momak i taj podatak primili, te vlastiti primjer, kako bi pubertetlija oponašanjem stekao pozitivne navike.
U punoljetstvu čovjek ramišlja o višemu svijetu, sebi, svome Gospodaru ali je to razmišljanje pomiješano sa vlastitim stavovima, sudovima i sl. Stoga, kako se god čovjek trudio spoznati svoga Gospodara uvijek je ta spoznaja bitno drugačija od stvarnoga Allahovoga manifestiranja. Ovo je jedno od značenja ajeta:
“Ništa nije Njemu nalik.”
O snu smo više rekli jučer. San, nesvjestica i ludilo jesu stanja u kojima je čovjek zakriven od Istine. Može vidjeti neke zbilje ali do njih nije došao vlastitim naprezanjem, shodno stupnju sposobnosti koji mu je Jedini podario, tako da njihovo viđenje ne utiče bitno na duhovni razvoj.
U ovim stanjima osoba nije pravno odgovorna ali je stanje zakrivenosti od Istine stvarno, djeluje na njen duhovni status.
Shodno jučer rečenome, viđenje sûreta različitih stvarî čovjek treba znati razumijeti. Spavač, čovjek u nesvijesti i mentalno poremećen čovjek vide oblike koje mi ne vidimo ali sâmo viđenje ne znači i prepoznavanje pa ako nam, naprimjer, mentalno poremećena osoba kazuje o nekim čudnim i neviđenim stvarima ne znači da nas saznanje o njima obavezuje da vjerujemo kako ta bolesna osoba te stvari vidi u njihovoj stvarnosti.
Ludak može vidjeti meleka u obliku svjetla, za njega tako jakog da mu razum, nakon udaljavanja od toga viđenja, svjetlost pokaže kao vatru. Uz to dodajući ovim podacima i neke strahove duše kao što su mrak (strah od nepoznatoga) i tjeskoba (strah od okoline) mentalno poremećena osoba može nam meleka predstaviti kao tijesnu jamu bez dna ispunjenu vatrom.
U ovome leži bitna stvar jer se neki ljudi predstavljaju kao duhovni vodiči otkrivajući nepoznate stvari slušaocima kako bi im pokazali da imaju vezu s višim svijetom. Moguće je da oni stvarno navode ono što vide ali to samo po sebi ne znači da je njihova veza s nevidljivim svijetom ostvarena i osigurana himmetom (duhovnom energijom) Poslanika, alejhisselam.
Moguće da stvarno nešta “vide” ali to ne znači da to što vide pravilno i shvataju. Stoga je stalno slijeđenje Šerijata duhovnoga vođe znak da je pod vodstvom Muhammeda, alejhisselam, Božijega miljenika (Allahovog habîba). I najmanji prekršaj znači gubljenje Poslanikova, alejhisselam, bereketa (blagoslova) i , alejhisselam, bereketa (blagoslova) i Božije zaštite.
Ako Bog da, još ćemo sutradan nešto reći o stanjima zakrivenosti od Istine Onoga svijeta.