Kategorija
Taberani bilježi hadis-i šerif kojega prenosi hazreti Džabir ibn Abdullah, u kojemu je hazreti pejgamber Muhammed, alejhisselam, rekao:
إِطْوُوا ثِيَابَكُمْ تَرْجِعُ إِلَيْهَا أَرْوَاحُهَا، فَإِنَّ الشَّيْطَانَ إِذَا وَجَدَ ثَوْبًا مَطْوِيًّا لَمْ يَلْبَسْهُ. وَ إِنْ وَجَدَهُ مَنْشُورًا لَبِسَهُ.
Slâžite svoju odjeću, tako će im se povratiti njihove duše. Ako šejtan nađe složenu odjeću, neće je obući, a nađe li je raširenu, obući će je.
Čovjek prenosi dio svoga berićeta (blagoslova) i dio svoje fizičke i duhovne snage na sve s čime dolazi u dodir: na druge ljude, na atmosferu u prijevoznome sredstvu, na stanje u džamijama, na ozračje u porodici, na odnose među prijateljima, pa čak i na odjeću koju nosi.
Iako je poznato da odjeća nema onu vrstu duše koju imaju ljudi, hazreti Pejgamber, alejhisselam, skreće pažnju da čak i odnosom prema odjeći – njenome odijevanju, nošenju i skidanju praćenim zazivanjem Božijega imena, Božijega blagoslova, možemo sačuvati ili izgubiti Božiju naklonost.
Potpun vjernik potpun je u svakome pogledu, kako po pitanju svojih osobina i svoga ponašanja tako i po pitanju lične higijene i urednosti. Lijepe i skladne osobine odraz su čistote duše, a lijepa, uredna i namirisana odjeća odraz je čovjekove zaljubljenosti, bilo u neko stvorenje bilo u dragoga Boga.
Kur'an časni poručuje da je iskreno veličanje dragoga Allah iz ljubavi prema Njemu uvijek praćeno čistoćom odjeće: O ti, pokriveni! Ustani i opominji! I Gospodara svoga veličaj! I odjeću svoju očisti! (74:1.-4.)
Slâganjem odjeće uslijed preporuke hazreti Muhammeda, alejhisselam, čovjek može nadomjestiti eventualni zaborav učenja bismille pri njenome oblačenju, nošenju ili skidanju što će mu osigurati da je ponovno obuće u blagostanju i da je sa srećom nosi.
Zreo vjernik neće „razbacivati“ ni svoje pohvalne osobine, tek tako ih svima oko sebe otkrivati. Vlastiti smiraj u postu, uživanje u namazu, razdraganost pri udjeljivanju sadake i slično ne bi trebali biti tek tako „razbacani“ oko ličnosti vjernika. Postoji opasnost da te pohvalne osobine čovjek vremenom još više zavoli ali tek radi vlastitoga razlikovanja od drugih vjernika što uveliko „otvara vrata“ niskoj duši i prokletome šejtanu da izmijene svrhu kićenja lijepim svojstvima.
Jednostavno, dragi Bog je sve stvorio s posebnom svrhom i s određenom mjerom. Čovjekov zadatak je nastojati te svrhe i mjere spoznati, kako bi ih mogao poštivati. Poštujući svrhu i imajući osjećaj za mjeru svega s čime se susreće, vjernik omogućava svakoj stvari, svakoj osobi, svakome egzistentu, da barem u njegovome prisustvu budu slobodni, da „slobodno dišu“. I to je možda najbolji dar i najveća sreća za bića koja uz vjernika egzistiraju.