Kategorija
Pitanje: Izvršni odbor Medžlisa Islamske zajednice Cazin poslao nam je pismo sa upitom sljedeće sadržine: Uvaženi! Dekretom Rijaseta IZ-e u BiH br. 03-HN-17/04 od 23. januara 2004. godine, prekinut je radni odnos imamu Gradske džamije u Cazinu, Pindžo Dervi, radi odlaska u starosnu penziju. Penzionisani imam se oglušio o odluke Islamske zajednice, i još uvijek imami u Gradskoj džamiji i pored toga što je i od organa države penzionisan.
Dekretom Rijaseta IZ-e u BiH br. 02-MO-2796/2004 od 16. 07. 2004. godine za imama Gradske džamije u Cazinu postavljen je Mujakić Said, koji, nažalost, do danas nije stupio na ovu dužnost zbog opstrukcija penzionisanog imama Pindžo Derve.
Naše pitanje glasi: Da li je šerijatski opravdano i valjano slijediti džumanskog imama kojemu je ukinut dekret od strane poglavara Islamske zajednice i kojemu daljnje obavljanje imamske dužnosti nije institucionalno odobreno, odnosno, da li je valjana džuma-namaz klanjana za ovakvim imamom?
Odgovor: Neshvatljivo je i neprihvatljivo da imamsku i hatibsku dužnost obavlja lice koje ne priznaje i ne poštuje odluke legalnih i legitimnih organa Islamske zajednice na osnovu čijih ranijih odluka je obavljalo imamsko-hatibsku i muallimsku dužnost sve do penzionisanja. Lice koje je spremno da zarad ličnog interesa dovede u pitanje interese zajednie, njenu hijerarhiju i red, unoseći smutnju i podstičući na neposluh zajednici, ne zaslužuje da predvodi muslimane u džematu općenito, a posebno ne zaslužuje da imami džumu-namaz za čiju se valjanost u hanefijskom mezhebu uvjetuje da imam i hatib ima dozvolu (izun) od strane nadležne islamske vlasti. Ovaj se uvjet jasno naglašava u svim relevantnim hanefijskim fikhskim djelima (vidjeti npr. Meraqi-l-felah bi imdadil-fettah od Šurunbulalija, str. 191, EI-lhtijar li ta‘lil-muhtar od Ibn Mevduda el-Musulija, 1/82, Hašijetu Reddil-muhtar od Ibn Abidina, 2/139, El-fiqhul-islamijju ve edilletuhu od Vehbe Ez- Zuhajlija, 2/277.). Smisao navedenog uvjeta jeste spriječavanje smutnje, nereda, anarhije i sukobljavanja oko imameta. Služba imama i hatiba je izuzetno važna služba u islamskoj zajednici. Allahov Poslanik, a.s., je lično obavljao ovu službu, a po njegovom odobrenju i njegovi namjesnici i izaslanici. Tako su postupali poslije njega Hulefai rašidin, a kasnije i ostali muslimanski vladari. Danas dekrete imamima i hatibima u muslimanskim državama daju u većini slučajeva ministarstva vakufa ili ministarstva za islamska pitanja, odnosno nadležne uprave. Kod nas je to u nadleštvu reisu-l-uleme kao vrhovnog poglavara muslimana. Navedeno pitanje je od vitalnog značaja za očuvanje jedinstva Islamske zajednice te pojedinci ne bi smjeli svoje lične interese pretpostavljati općim; naročito je opasno ako tako postupaju službenici Islamske zajednice, koji su potpisivanjem ugovora o vršenju službe unutar Islamske zajednice prihvatili i obavezu poštivanja odluka njenih nadležnih organa, koje nisu u suprotnosti sa propisima Šerijata, te je drugačije postupanje iznevjeravanje preuzete obaveze, a Uzvišeni Allah naređuje: “O vjernici, ispunjavajte preuzete obaveze!” (EI-Maida, 1) “O vjernici, pokoravajte se Allahu, i pokoravajte se Poslaniku i predstavnicima vašim.” (En-Nisa’, 59) Ukoliko se neko ne slaže sa odlukom nadležnog organa Islamske zajednice, ili je smatra nelegalnom, nepravednom, neislamskom, postoji utvrđena precizna procedura i mehanizam osporavanja takve odluke. U konkretnom slučaju, osim penzionisanog imama odgovorne su i džematlije koji slijede razriješenog imama i podilaze njegovoj samovolji, dovodeći u pitanje valjanost džume-namaza koju klanjaju za dotičnim imamom, budući da je uvjet njene valjanosti u našemu mezhebu da imam i hatib ima dozvolu, odnosno dekret od strane nadležne islamske vlasti.
Dakle, nije šerijatski ispravno slijediti džumanskog imama kojemu je ukinut dekret od strane poglavara Islamske zajednice niti je valjana džuma klanjana za ovakvim imamom, prema naučavanju hanefijskog mezheba.