Čitao sam odgovor na pitanje br. 1 koje glasi "islamski stav o muzici". Mogu reći da nisam zadovoljan kako je odgovoreno.
U suštini ko sam ja da bih bio zadovoljan, ali nisam mogao a da ne postavim pitanje na ovu temu. Molim vas da mi odgovorite kroz hadis i Kur'an, odnosno kroz tumačenje koje je dao Allahov Poslanik, alejhisselam, i hazreti ashabi (sa vjerodostojnim lancem prenosilaca). Šta znači kada se protumači 6. ajet sure Lukman? Molim vas bez ubacivanja mišljenja ovog sufije ili onog sufije, jer koliko ja znam Poslanik, alejhisselam, nije bio ni sufija ni malikija itd., već je bio musliman a mi smo se kasnije poparčali kako je nama odgovaralo a ne kako će uzvišeni Allah biti zadovoljan sa nama. Znači, molim vas da mi čisto odgovorite i date tumačenje ovog ajeta onako kako je to radio Allahov Poslanik, s.a.w.s., i hazreti ashabi.
Na pitanje odgovara
Prije negoli Vam, s Božijom pomoći, odgovorimo na pitanja, trebali bismo nešto razjasniti.
Poslali ste email na stranicu znaci.com, ne na stranicu Rijaseta. Institucija Vijeća za fetve koju spominjete djeluje u okviru Rijaseta, ne naše stranice, pa ako Vas stvarno interesira da dobijete odgovor od Vijeća za fetve trebali biste njima poslati postavljena pitanja (kontakt imate na službenoj stranici www.rijaset.ba).
Kasnije spominjete naš odgovor na pitanje o muzici, pa s obzirom na to, te s obzirom da je Vaš email ipak stigao na našu adresu, namjeravamo Vam ponuditi odgovor.
Drugo, što je jako važno, ne bih se složili s Vašom konstatacijom "ko ste Vi da biste bili zadovoljni s odgovorom". Imate pravo iznijeti vlastito mišljenje, samo da bude u islamskom duhu a to prije svega znači da nema vrijeđanja i agresivnosti.
Upravo stil Vašega pisma najviše nas je i ponukao da Vam odgovorimo. Pored toga, naravno da u pogledu stručnosti treba praviti razliku između kompetentnosti i nekompetentnosti. Stoga, ukoliko neko zna odgovor na neko pitanje a ipak to pitanje postavi, narušava pravila islamskoga ophođenja, kako nas je to poučio naš dragi hazreti Pejgamber, alejhisselam.
S druge strane, fetva nije obavezujuća, zato onaj ko pita ima pravo zatražiti mišljenje od nekog drugog stručnog lica, naravno pod uslovom da konsultira lica koja su stvarno stručna, a ne da traži nekoga ko će mu pošto-poto dati odgovor kakav onaj koji pita ustvari priželjkuje.
I kao posljednje u ovome uvodu, mogli ste vidjeti da se naša rubrika zove "Pitanja i odgovori" a ne "Izdavanje fetvi" ili sl. Jedno smo vrijeme prenosili fetve prof. dr Enesa Ljevakovića, fetv-i emina, ali smo, uslijed vlastitog propusta, preskočili nekoliko brojeva "Preporoda" iz kojih smo prenosili spomenute fetve.
Shodno težnji da posjetioci stranice osjete bliskost i intimu s urednicima, osmislili smo da na način postavljanja pitanja i davanja odgovora poboljšamo međusobnu komunikaciju.
Spomenuti šesti ajet časne sure Lukman glasi: Ima ljudi koji kupuju priče za razonodu, da bi, ne znajući koliki je to grijeh, s Allahova puta odvodili I da bi ga predmetom za ismijavanje uzimali. Njih čeka sramna kazna.
Već u komentaru sâmoga prevodioca Kur'ana na bosanski jezik rahmetli Besima Korkuta, kaže se:
"Mnogobošci iz Mekke, koji su svojim trgovačkim poslovima putovali u Bizantiju i Perziju, prikupljali su namjerno priče o Rustemu i Behramu i druge bajke i izmišljotine i donosili ih u Mekku da bi svoje sugrađane odvratili od slušanja Kur'ana. U ovome se naročito isticao neki Nadir, sin Harisov." (str. XVII)
Smatramo da ovo zadovoljava Vaše pitanje. Naravno, ne prenosi se sve od hazreti Muhammeda, alejhisselam, već dobar dio događaja prenosi se od njegovih prijatelja, naših hazreti ashaba.
Plašim se, na osnovu Vaših obrazloženja koja ste podastrli uz pitanje da, možda nesvjesno, negirate ono što se naziva "kritičko čitanje", a to je razvoj znanosti prenošen ukupnom duhovnom i intelektualnom tradicijom jednoga ili više naroda.
Nasuprot tome stoji tzv. "fundamentalno čitanje" koje podrazumijeva doslovno slijeđenje riječi u izvorima, a što znači nemogućnost davanja odgovora na probleme koji nisu eksplicite dati u izvoru (npr. vezano za Kur'an i Sunnet, neka od najbitnijih pitanja danas za nas jesu otuđenje, pitanje identiteta, i sl., pa sve do pitanja korektivne hirurgije, transplantacije organa, novih religijskih pokreta itd.) Iz toga razloga tzv. "fundamentalistički pokreti", nastali na principu "fundamentalnoga čitanja" izvora, veoma često pojedine stavke izvora tumače shodno vlastitim potrebama, shodno vlastitom potpuno racionalnom poimanju stvarnosti, što, opet, često dovodi do ideologizacije vjere, nacionalizacije vjere, ekstremizma i sl.
Kritičko čitanje zahtijeva da se svaki časni ajet i plemeniti hadis sagledaju u svoj njihovoj punini, što znači: uzrok/povod objave/davanja izrijeka, dokidanje propisa, opće i pojedinačno značenje, kontekstualizacija i sl.
Analogno, naravno da hazreti Muhammed, alejhisselam, nije bio sufija u strogo tehničkom značenju toga pojma, bio je – Božiji poslanik, i naravno da nije bio malikija, hazreti imam-i Malik rođen je mnogo kasnije i svoju "slavu" upravo duguje činjenici da je slijedio Poslanika, alejhisselam. Ali su sufije, među kojima zasigurno i imam-i Malik, svoj nauk gradili iz želje da sistematiziraju, objedine i usklade, propise koji su, za nas neupućene ili manje upućene, prividno u neskladu, kada ih čitamo.
Npr., kako postupiti kada je za hazreti Poslanika, alejhisselam, rečeno da se: "prao, odnosno kupao, s jednim sa-om do pet emdad-a vode, a abdeset uzimao sa jednim mudd-om vode"?! (hadis bilježi imam Buhari, prenoseći ga od hazreti Enesa) Šta je "mudd", a šta je "sa"? Ukoliko neko tvrdi da je nepotrebno slijediti mezhepske imame, da mu je dovoljan doslovan tekst Kur'ana i hadisa, ovaj i brojni drugi primjeri sjajna su prilika da taj svoj stav provjeri u svome životu.
Naša razjedinjenost, razjedinjenost muslimana, nije nastala uslijed mezhepskih podjela, uslijed sklonosti tesavvufu, filozofiji i sl., već zato što dozvoljavamo da naše neodgojeno "ja", naš ego, ustvrdi kako je naša recepcija islama jedina autentična, a svako ko joj se suprotstavlja, suprotstavlja se, ustvari, dragome Bogu i hazreti Pejgamberu, alejhisselam. Kada neko odluči ubiti nevinog, muslimana ili nemuslimana, svejedno, nema uporišta pozvati se na bilo kojeg islamskog prvaka, već to čini jer smatra kako su "on i njegova grupa (frka)" jedini ispravni a svi drugi zaslužuju biti ubijeni jer ne njeguju identičan pogled na svijet.