Prije nekoliko dana kroz razgovor sa jednim prijateljem koji upravo treba da diplomira na fin-u dosli smo jedne, nama, vrlo zanimljive teme. Naime, počeli smo razgovor o ženidbi i došli smo do toga, kako je se vjenčanje vrsilo prije nekih 20-30 godina, tj. Za vrijeme socijalizma. Iskreno rečeno, mnogi brakovi su sklapani samo u općini a ne i šerijatski. Mene zanima da li su ti brakovi koji su sklopljeni samo državnim zakonom (a znamo kakav je taj zakon bio i kakav je još uvijek) validni, odnosno da li sam ja recimo vanbračno dijete sa stanovišta islama, kao i većina mojih prijatelja koji su vjeri a koji su rođeni onako kako su rođeni, bez šerijatskih propisa (roditelji nisu šerijatski vjenčani, nije proučen ezan i šehadet, itd.). Moj prijatelj tvrdi da je taj brak relativno ništavan, dok ja smatram da je apsolutno ništavan osim u smislu formalne papirologije da ne bi dolazilo do zbrke unutar države. A što se tiče šerijatskih propisa mislim da ne mogu prihvatatiti činjenicu da je to validan brak jer zamislite da vas u općini ženi neka dotična žena neiislamske nacionalnosti i vjeroispovjesti, koja je još uz to u ciklusu, i koja je recimo noć prije mnogo popila alkokhola itd., dakle treba uzeti u obzir mnoge činjenice a za koje ne znamo da li su tačne ili nisu jer mi uoćte ne znamo tko je osoba koja stoji ispred nas u općini dok nas ženi. Dakle, molio bih vrlo jasan odgovor popračen argumentima ako je moguće. Hvala puno i da vas nas gospodar, dž.š., nagradi! Amin.
Građanski brak ne može biti ništavan zbog toga što je npr. matičarka na dan sklapanja braka pila alkohol. Građanski brak sklopljen po pozitivnom zakonu države, kako se to radilo u komunizmu ali i danas, ipak ima neke elemente koji udovoljavaju osnovnim šerijatskim propisima. Znači, ovdje govorimo o farzima i ruknovima a ne o adabima i mendubima. Zna se da su za sklapanje ispravnog braka, pored nepostojanja srodstva po krvi i mlijeku, te da žena nije u iddetu, potrebna dva osnovna uvjeta. To su prisustvo dva svjedoka muškarca, ili jednog muškarca i dvije žene, te određivanje mehra mladoj od strane mladoženje. Ovog drugog uvjeta u građanskim brakovima po pravilu nema, ali se mehr uvjetno može odrediti i kasnije ako nije određen prilikom samog vjenčanja, čime bračna zajednica naknadno dobiva svoju vjerodostojnost. I mehr se određuje pred svjedocima. No problem je ako su pri sklapanju braka svjedoci bili isključivo žene. Međutim, opet i tu se možemo probati uhvatiti za slamku spasa činjenicom da prilikom sklapanja braka među uzvanicama bude bar jedan muškarac koji čuje pristanak mladoženje i mlade na bračnu zajednicu. Prema tome, teško je i neprimjereno reći za osobu koja se rodila iz takvog braka da je po Šerijatu vanbračno dijete, a Allah najbolje zna!