Imam nekoliko pitanja vezanih za zekat i interesuju me stavovi različitih mezheba po ovim pitanjima, i da li smo mi muslimani iz BiH obavezni da slijedimo hanefijski mezheb po pitanju zekata, odnosno na šta se daje zekat a na šta ne daje?
1. Da li smo dužni da dajemo zekat na zlatni i srebreni nakit koji koristimo (nosimo) tokom godine, tj. nije namijenjen nikakvoj trgovini i ne donosi nam profit? Ako jesmo onda je li to farz?
2. Da li smo dužni dati zekat na novac koji štedimo za tačno određenu stvar npr. gradnju kuće? A štedimo više godina.
3. Ako poljoprivredne proizvode uzgajamo i koristimo za vlastite potrebe (a ne za trgovinu) da li smo dužni na njih dati zekat. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: "Nema zekata u količini manjoj od pet ewsuka (612 kg).“ – vezano za poljoprivredne proizvode. Interesuje me je li ta količina od 612 kg vezana za sve poljoprivredne proizvode skupa (da svi skupa teže 612 kg i onda podliježu zekatu) ili svaki pojedinačni proizvod mora biti u količini od 612 kg da bi se na njega dao zekat? Npr. imamo 400 kg krompira, 300 kg jabuka, 100 kg krušaka i da li smo na ovo dužni dati zekat?
4. Može li se zekat dati za izgradnju džamije?
Na pitanje odgovara
1. Obaveza je davati zekat na zlatni i srebreni nakit bez obzira nosio se on ili ne nosio, bio namijenjen trgovini li ne, i to samo ako prelazi visinu nisaba (91,6 grama za zlato i 641,5 grama za srebro). To je farz.
2. I mene lično interesovalo je to pitanje. Odgovor sam pokušao naći u nekoliko djela, kako na arapskom tako i na bosanskom jeziku, međutim nisam uspio, što ne znači da za to ne postoji jasan sud. Sudeći po analogiji može se dati dvojak odgovor. Ako uzmemo kako se na kuću, ma kolika ona bila, ne daje zekat, onda na taj novac koji se štedi isključivo za gradnju kuće, pogotovo ako se time rješava stambeno pitanje, ne bi trebalo davati zekat. S druge strane, opet postoji šubha, novac je tu a zekat se ne daje. Mi nikada ne možemo biti kategorički sigurni da ćemo na kraju novac utrošiti baš za gradnju kuće.
3. Na poljoprivredne proizvode koji se ne mogu ostavljati i sušiti, u vrijeme prve četverice halifa nije se davao zekat. Razlog je što ti proizvodi brzo propadaju pa se odmah prodaju za novac, a onda na novac daje se zekat. I Gazali u svom Ihja’u kaže kako se na voće i pamuk ne daje zekat (iako se prema hanefijskom mezhebu zekat daje i na pamuk). Međutim, daje se na žitarice, suhe datule i suho grožđe. Zekat se izdvaja nakon sušenja. Bez obzira bili plodovi za vlastitu upotrebu ili prodaju na njih se mora dati zekat ako dostižu visinu nisaba. Pravilo je da se na ime zekata izdvaja jedna desetina (10%) na proizvode sa zemljišta koje nije navodnjavano, a pola desetine (5%) na proizvode sa zemljišta koje se navodnjava, tj. natapa zalijevanjem. Ako se natapa na oba načina, veli Gazali, tad se uzima ono što je pretežno. Što se tiče toga da li nisab mora biti od jedne sorte, Gazali u Ihjā’u navodi primjer kako nije moguće nisab pšenice nadomiriti ječmom, dok je nisab ječma moguće nadomiriti bezpljevičarem jer se on uzima kao njegova vrsta. No svakako je bolje otkloniti šubhu i sav prinos računati zajedno.
4. Rahmetli Seid Serdarević u svom Fikhul-ibadatu kaže kako se zekat ne može dati u svrhu izgradnje džamije, mekteba, vodovoda, mosta, itd., uopće ondje gdje nema onoga kome je namijenjen zekat, a to je siromašna osoba. Tako stoji i u poznatom djelu hanefijskog fikha el-Ihtijār.
O pitanju zekata možete pogledati na Znacima i tekst „Fetve Vijeća za fetve BiH (6)“, a o pitanju držanja ili nedržanja za jedan mezheb također „Fetve Vijeća za Fetve BiH (7)“.