Rahmetli hadži šejh Fejzulah efendija Hadžibajrić kaže:
“Allah, dželle šanuhu, sve pazi, prati i čuva na potpun način. Čuva nebo i Zemlju i sve stvoreno pa suprotnosti koje i ako postoje ne mogu jedna drugu uništiti jer Allah čuva Alem (Svijet) od uništenja.”
U časnome Kur'anu kaže se:
“Pa ako okrenete leđa, - a ja sam vam saopćio ono što vam je po meni poslato -, Gospodar moj će umjesto vas narod drugi dovesti, i vi Mu nećete ničim nauditi; Gospodar moj je zaista Onaj koji svaku stvar čuva (Hafīz).”
(Hūd, 57.)
Mi smo htjeli da ukažemo na onoga ko vjeruje u Onaj svijet, a ko u njega sumnja. – A Gospodar tvoj je Onaj koji svaku stvar čuva (Hafīz).
(Sebe', 21.)
On vlada robovima Svojim i šalje vam čuvare (hafeza).
(el-En'ām, 61.)
Allah motri (Hafīz) na one koji, pored Njega, zaštitnike uzimaju, tebi nije prepušteno da o njima brigu vodiš.
(eš-Šūrā, 6.)
Vidimo da se u časnome Kur'anu, osnova iz koje je izvedena imenica “hafīz”, h-f-z, nekada navodi baš kao imenica, a nekada u atributivnom značenju. Shodno ovim ajetima, zaključujemo kako dragi Allah čuva troje: vjeru, ljude, te nebesa i sva Svoja stvorenja.
Hazreti imam Ebu Hanifa kaže da se čovjekova vjera ne smanjuje niti povećava. Ajeti koji izričito govore o povećanju ili smanjenju vjere, naprimjer:
i to im je samo učvrstilo vjerovanje (īmānen) i predanost.
(el-Ahzāb, 22.)
oslovljavaju tek jedan segment vjere kao takve, odnosno njezinu dimenziju ubjeđenja (tasdīk) u dragoga Boga. Nije isto vjerovati, i biti ubijeđen u nešto. Tako dragi Allah kaže u Kur'anu:
Njima je On u srca njihova vjerovanje usadio (ketebe fī kulūbihimul īmān) i Duhom Svojim ih osnažio, i On će ih uvesti u džennetske bašče kroz koje će rijeke teći, da u njima vječno ostanu.
(el-Mudžādela, 22.)
U ovom smislu govoreći o vjeri kao “Vjeri” (īmān), govorimo o prirodnom Božijem daru svakome čovjeku, daru koji vječno ostaje u čovjeku, čovjekovoj vječnoj nadi da se može vratiti uzvišenom Allahu, pokajati se za grijehe, jer mu je tu sklonost ka Sebi, dragi Bog doslovno u srce usadio. Takva vjera, shodno predaji hazreti Muhammeda, alejhisselam, i jeste poput stabla, stabla vjere (šedžeretul īmān), koje se proteže cijelim čovjekovim bićem i grana se na mnoštvo svojih ogranaka:
Vjera (īmān) ima šezdeset i nekoliko ogranaka (šu'ba), a stid je grana vjere.
(hadis, govor hazreti Muhammeda, alejhisselam, bilježi Muslim, prenoseći ga od hazreti Ebu Hurejre)
Stablo vjere u čovjeku dragi Allah čuva upravo snažeći ga Svojim Duhom (Rūh), i braneći ga od svakog mogućeg uvehnuća ili oštećenja.
S druge strane, Kur'an jasno naglašava da je čovjek sklon onu dimenziju vjere lično njemu povjerenu, ne samo sputati već i zagušiti:
A kad im se rekne: “Padajte ničice pred Svemilosnim (er-Rahmān)!” – oni pitaju: “A ko je Svemilosni? Zar da padamo ničice samo zato što nam ti naređuješ?” I još se više otuđuju.
(el-Furkān, 60.)
Gospodar je milostiv prema robovima Svojim. Samo ih On čuva na način da ih čuva i od Svoje kazne. Premda i čista stvorenja poput meleka mogu jasno vidjeti čovjekov grijeh, uzvišeni Allah taj grijeh preobražava u dobro djelo. Ali i obratno, kada neko učini kakvo dobro djelo, ali ne iz ljubavi prema Allahu, takvo djelo računa mu se kao loše. U jednoj predaji, kaže se:
Meleci uzdižu djela roba, od Allahovih robova, povećavajući ih i čisteći ih, dok ne dođu s njima dokle to Allah hoće. Tada im Allah objavi:
“Vi ste čuvari (hafeza) djela Moga roba, a Ja motrim na ono što je u njegovoj duši. Ovaj Moj rob, nije djelo posvetio samo Meni, stoga ga odvedite u Sidždžīn.”
Meleci se uspinju s djelom roba, umanjujući ga i slabeći ga, dok ne dođu s njim dokle to Allah hoće. Tada im Allah objavi:
“Vi ste čuvari djela Moga roba, a Ja motrim na ono što je u njegovoj duši. Ovaj Moj rob, učinio je to djelo samo iz ljubavi prema Meni. Stoga ga odvedite u 'Illijjūn.”
(hadis, govor hazreti Muhammeda, alejhisselam, bilježi Ibnul Mubārek, prenoseći ga ustvari kao predaju od Damira ibn Habība)
U podužoj predaji koju prenosi hazreti Ibn Abbas, u drugome dijelu kaže se:
Kada je Allah stvorio stvorenja, zadužio je za svako stvorenje čuvara (hafeza), da čuva njihova djela. A kada nastupi Sudnji dan, djela će im biti izložena i reći će im se: “Ova Knjiga Naša o vama će samo istinu reći, jer smo naredili da se zapiše sve što ste radili.” (45:29)
(hadis, govor hazreti Muhammeda, alejhisselam, bilježi Hakim)
Uzvišeni Allah čuva i čovjekov život, sâmog čovjeka. U Ajetul Kursijji kaže se:
Moć Njegova obuhvata i nebesa i zemlju i njemu ne dojadi čuvanje njihovo (hifzuhumā); On je Visoki, Veliki!
(el-Bekara, 255.)
U predaji koju prenosi hazreti Alija, a bilježi Ebu Davud, hazreti Muhammed, alejhisselam, kaže:
Svaki rob ima svoje čuvare (hafeza), koji ga čuvaju da se ne sruši na njega zid, da ne padne u bunar, ili da ga ne spopadne kakva životinja. Sve dok ne dođe kader, ono što mu je propisano sudbinom. Čuvari ga napuste, i desi mu se ono što Allah hoće da mu se desi.
Kako prenosi hazreti Ibn Abbas, jedne prilike je hazreti Muhammed, alejhisselam, izuvši se otišao do jednog stabla. Kada se vratio, obukao je jednu mestvu, a drugu mu uze neka ptica koja doleti. Kada je izvrnula u zraku, iz mestve ispade crna zmija. tada mubarek hazreti Muhammed, alejhisselam, reče:
Ovo je počast (keramet), kojim me je počastio Allah. Allahu moj, utječem ti se od zla onoga što puže na stomaku, od zla onoga što hodi na dvije noge, i od zla onoga što hodi na četiri noge.
(Allāhumme, innī e'ūzu biKe min šerri men jemšī 'alā batnihi, ve min šerri men jemšī 'alā ridžlejni, ve min šerri men jemšī 'alā erbe')
أَللَّهُمَّ إِنِّي أَعُوذُ بِكَ مِنْ شَرِّ مَنْ يَمْشيِ عَلىَ بَطْنِهِ، وَ مِنْ شَرِّ مَنْ يَمْشيِ عَلىَ رِجْلَيْنِ، وَ مِنْ شَرِّ مَنْ يَمْشيِ عَلىَ أَرَْعِ.
(hadis, govor hazreti Muhammeda, alejhisselam, bilježi Taberani)
Konačno, dragi Allah čuva nebesa i sva stvorenja, čuva sve što se na Ovome svijetu odvija kroz određene zakonitosti Svojim sunettullahom. Zahvaljujući ovome, moguće je za sve što se dogodi pronaći uzrok (sebeb), svakome uzroku pronaći njegov uzrok, i tako nizom spoznati Uzročnika svih uzroka (Musebbibul esbāb). U Kur'anu se kaže:
I to što je nebeski svod osiguran (mahfūzan) Naše je djelo, a oni se ipak okreću od znamenja koja su na njemu.
(el-Enbijā', 32.)
Stvarni rob jeste onaj ko čuva svoju vjeru, ko čuva druge ljude, i ko čuva svako stvorenje, jer je sve trag, pokazatelj, koji upućuje na identičan Izvor, na uzvišenoga Allaha. Takva osoba može se osloviti “robom Onoga koji čuva” ('abdul Hafīz). Uz takvu osobu, drugi su bezbjedni. Kako se prenosi, prijatelji i učenici hazreti Ebu Sulejmana Daranija, proveli su u njegovoj blizini trideset godina. Kaže se, da za to vrijeme, nikoga od njih nije pogodila nikakva nedaća, ništa im se ružni nije desilo. Ono što je najbitnije, većina prenosi da im za to vrijeme nije ništa ružno palo na pamet, ni o čemu ružnom nisu razmišljali. Sve uslijed blizine s tim odabranim Božijim robom.
Vezanje za Lijepo Božije Ime “Onaj koji čuva” (et-te'alluk) ogleda se u čovjekovoj potrebi da ga dragi Allah sačuva, te da mu pruži pomoć da on čuva druga stvorenja.
Ozbiljenje Lijepog Božijeg Imena “Onaj koji čuva” (et-tehakkuk) ogleda se u čovjekovoj spoznaji da ako bude u stanju drugome pomoći, da to ustvari ne pomaže on, već uzvišeni Allah preko njega, jer je samo On “Onaj koji čuva”. A čuvanje drugih ne odnosi se samo na čulnu, fizičku, već i na manevijatsku zaštitu.
Kićenje odrazima svojstava Lijepog Božijeg Imena “Onaj koji čuva” (et-tehalluk) ogleda se u tome da čovjek pazi na sebe i na druge, shodno onome što mu je naređeno, da i svojim himmetom pazi na drugoga, da ga ne guši, ne sputava, ne veže, već da ga podstiče i oslobađa. Na ovome tragu, rob se treba srditi samo u ime Allaha, ne zbog ili radi sebe sâmoga.
Uzvišeni Allah je iz ljubavi prema ljudima slao Svoje Objave, Knjige Allahove. No ljudi su ih, jednu po jednu, izmijenili i upropastili. Potom je uzvišeni Allah objavio Svoju posljednju Objavu – Kur'an i zadužio sâm Sebe na čuvanje te časne Knjige:
Mi, uistinu, Kur'an objavljujemo i zaista ćemo ga Mi čuvati (ve innā lehu le hāfizūn)!
(el-Hidžr, 9.)
Hazreti imam Kušejri veli:
“Ko radi Allaha sačuva svoje udove (od harama), uzvišeni Allah sačuvat će njegovo srce. Ko sačuva Allahova prava, Allah uzvišeni sačuvat će mu njegovo bogatstvo.”
Prenosi se da je jedna lopov upao u sobu hazreti Rabije Adevije. Ukrao joj je šal, dok je ona spavala. Kada je želio izaći, vrata mu se sakriše, nije mogao pronaći izlaz. Zagledao se i vidio kako se vrata pomjeraju, tamo-vamo. Tada ga dozva glas od onoga šala:
“Mi ju čuvamo!”
Lopov vrati šal na njegovo mjesto, pronađe vrata i izađe iz sobe.
Rahmetli hadži šejh Fejzulah efendija Hadžibajrić kaže:
“Ovo (Ime) uči se deset puta na dan pa si spasen od insa (ljudi), džina, vatre i drugih neprilika i nepogoda.”
Rahmetli doktor Abdul Halim Mahmud još kaže:
“Ko bude učio ovo Lijepo Božije Ime, sačuvat će svoje srce i udove od napada prokletog šejtana i pohota niske duše. Hazreti Muhammed, alejhisselam, rekao je:
Kada neko od vas legne u svoju postelju, neka ju opraši unutrašnjim dijelom svoga ogrtača... Potom neka legne na desnu stranu i prouči:
“U Tvoje ime, moj Gospodaru, polegao sam svoju stranu a pomoću Tebe je dižem. Zadržiš li moju dušu, smiluj joj se. A ako je vratiš, sačuvaj je, onako kako čuvaš robove Tvoje dobre.”
(bi'smiKe Rabbī, veda'tu dženbī ve biKe erfe'uhu. In emsekte nefsī fe'rhamhā, ve in erseltehā fa'hfazhā mimmā tahfezu bihi 'ibādeKes-sālihīn)
بِاسْمِكَ رَبىِّ، وَضَعْتُ جَنْبىِ وَ بِكَ أَرْفَعُهُ، إِنْ أَمْسَكْتَ نَفْسىِ فَارْحَمْهَا، وً إِنْ أَرْسَلْتَهَا فَاحْفَظْهَا مِمَّا تَحْفَظُ بِهِ عِبَادَكَ الصَّالِحيِنَ.
(hadis, govor hazreti Muhammeda, alejhisselam, bilježe Buharija, Muslim i Ebu Davud, prenoseći ga od hazreti Ebu Hurejre)
Kažu da ko god nosi ovo Lijepo Ime ili ga uči, dobit će berićet u to vrijeme. Čak, da spava među zvijerima, neće mu nauditi. također, ako putnik u strahu doziva ovim Lijepim Imenom, uzvišeni Allah brzo će mu odgovoriti.
Kažu da onaj ko uči ovo Lijepo Ime, na kraju zikira treba proučiti: 'jā Hafīzu'hfaznī' (يَا حَفيِظُ احْفَظْنىِ - o Ti koji čuvaš, sačuvaj me), tri puta.
Ko prouči Ajetul Kursiju prije izlaska iz svoga stana, bit će u Allahovoj zaštiti. A Allah je najbolji zaštitnik, On je od svih milosnika najmilostiviji.
A dragi Allah, opet, najbolje zna!”