Rahmetli hadži šejh Fejzulah efendija Hadžibajrić kaže:
“Ova dva Isma (Imena) su kod učenog svijeta tj. Errafi ‘Koji spušta’ i El Hafidu ‘Koji diže’. Onaj koji nikada neće nestati dušmane spušta a dostove (prijatelje) diže. ‘Ustaše’ tj. one koji se bore protiv dina spušta a prijatelje dina diže odnosno čini ih Sebi bližim. Uništava i poništava one koji niječu Allaha, dž.š., a dobrotama diže mumine (vjernike).”
U časnome Kur’anu se kaže:
Kada se Događaj dogodi, događanje njegovo niko neće poricati -, neke će poniziti (hāfida), a neke uzvisiti (rāfi‘a).
(Kur’an, sura el-Vāki‘a, ajet 1.-3.)
Uzvišeni Allah kazuje nam kako će na Sudnjem danu neke ljude, neka stvorenja, poniziti, a neka uzvisiti. Do sada smo saznali kako nas svojim manifestiranjem Lijepa Božija Imena žele podučiti zbiljama, stvarnostima, svih stvari. Odlijepiti nas od Ovoga svijeta i orijentiranja isključivo po materijalnim, fizičkim, dokazima. Realnost se vidi samo ako čovjek svoje srce okrene prema Stvarnome, Istinitom – el-Hakku. Slijeđenje tragova Lijepih Božijih Imena, odnosno Božijeg manifestiranja preko stvaranja, znači kretanje u potrazi za dosezanjem stvarnosti.
Kada umremo, a svako će živo stvorenje smrt okusiti (3:185), svih koprena će nestati, sve tajne će se otkriti, sve će nam postati jasno. No, tada je sve gotovo. Sudit će nam se zbog onog što smo radili na Ovom svijetu, kada smo imali priliku birati šta da radimo. Na Sudnjem danu sve je gotovo – koliko smo uradili, toliko nas i sljeduje.
Silnici na Ovome svijetu, nezahvalni bogataši, nepravednici, neprijatelji vjernika i čovječanstva, a koji su zauzimali visoka mjesta u društvu, shvatit će šta znači djelovanje Božijeg Lijepog Imena “Koji spušta”. S obzirom da su došli u stvarnost, samo im stvarnost može i pomoći. Novac, preljube, velelepne građevine, položaj u društvu, nisu stvarni; stvarni su samo ljubav prema uzvišenom Allahu i prema hazreti Pejgamberu, alejhisselam, i po tome će im biti suđeno. Pa koliko budu stvarno imali te ljubavi u srcu, toliko će dobro postići. To zdravo srce (kalb selîm) jedino će biti spašeno. Kako nam časni Kur’an prenosi dovu našeg hazreti Ibrahima (Abrahama), alejhisselam:
“Gospodaru moj, podari mi znanje i uvrsti me među one koji su dobri i učini da me po lijepom spominju oni što će poslije mene doći, i učini me jednim od onih kojima ćeš džennetske blagodati darovati, - i ocu mome oprosti, on je jedan od zalutalih – i ne osramoti me na Dan kada neće nikakvo blago, a ni sinovi od koristi biti, samo će onaj koji Allahu zdrava srca (kalb selîm) dođe spasen biti.”
(Kur’an, sura eš-Šu‘arā’, ajet 83.-89.)
Svakog vjernika, svaku dobru osobu, uzvišeni Allah će uzdići, uzdići od svega što ju odvaja od uzvišenog Gospodara, od svega što ju ponižava kao čovjeka. Uzvišeni Allah, Onaj koji diže, er-Rāfi‘, uzdiže Svoje poslanike, alejhimusselam:
Neke od tih poslanika odlikovali smo više nego druge. S nekima od njih Allah je govorio, a neke je za viši stepen izdigao.
(Kur’an, sura el-Bekara, ajet 253.) uzdiže ljude općenito:
“On čini da jedni druge na Zemlji smjenjujete i On vas po položaju jedne iznad drugih uzdiže da bi vas iskušao u onome što vam daje. Gospodar tvoj, zaista, brzo kažnjava, ali On, doista, prašta i samilostan je.”
(Kur’an, sura el-En‘ām, ajet 165.)
uzdiže vjernike i one kojima je dato znanje:
O vjernici, kad vam se kaže: “Načinite mjesta drugima tamo gdje se sjedi” – vi načinite, pa i vama će Allah mjesto načiniti; a kad vam se rekne: “Dignite se” – vi se dignite, i Allah će na visoke stepene uzdignuti one među vama koji vjeruju i kojima je dato znanje. – A Allah dobro zna ono što radite.
(Kur’an, sura el-Mudžādela, ajet 11.)
uzdiže i nebesa, i to bez ikakvih potpora:
Allah je nebesa, vidite ih, bez stupova podigao, i onda svemirom zavladao, i Sunce i Mjesec potčinio, svako se kreće do roka određenog; On upravlja svim i potanko izlaže dokaze da biste se uvjerili da ćete pred Gospodara svoga stati.
(Kur’an, sura er-Ra‘d, ajet 2.)
uzdiže lijepe riječi i dobra djela:
Ako neko želi veličinu, pa – u Allaha je sva veličina! K Njemu se dižu lijepe riječi, i dobro djelo On prima. A one koji imaju hrđave namjere čeka patnja nesnosna, i njihovo spletkarenje je rabota bezuspješna.
(Kur’an, sura el-Fātir, ajet 10.)
Kako je moguće da čovjek krene unižavati druge, makar bili i nasilnici, a nije sa sobom završio?! Zar može čovjek imati većeg neprijatelja od sebe samog?! Naša slabost, snaga je nasilnika. Onaj ko ne želi poniziti, niti uzvisiti, drugog, već želi biti samo “medij”, “provodnik”, djelovanja Božijih Lijepih Imena, želi samo biti hudhud preko kojeg Lijepa Božija Imena “el-Hāfid” i “er-Rāfi‘ ” dostavljaju poruku – vladarima i oholim, taj je iskreni rob.
Kako bilježi šejh Bajrak Tosun, prenosi se da je u jednoj od Svojih objavljenih Knjiga uzvišeni Allah rekao:
“Čovječe, tvoja pobožnost na ovom svijetu radi tvoga je mira i udobnosti. Tvoj namaz, dova i zikr je radi časti koju ćeš dobiti jer Me vjeruješ. Ali, jesi li uradio išta baš za Mene? Jesi li podržao one koji su u pravu? Jesi li se borio protiv onih koji čine nepravdu?”
Iskreni Božiji rob niti ponižava niti uzvisuje nekoga radi sâme te osobe, već shodno šerijatskim propisima. Ne dozvoljava da ga na bilo koji čin tjera vlastita duša, vlastiti ego. Hazreti Mevlana prenijeo nam je u svojoj “Mesneviji” kako naš hazreti Alija nije želio ubiti neprijatelja kojeg je prethodno savladao, samo zato jer ga je ovaj, nakon što je ostao bez sablje, pljunuo. Do tada se, kako je rekao hazreti Alija, protiv njega borio radi uzvišenoga Allaha, a da ga je ubio, ubio bi ga zbog sebe. To je toga neprijatelja toliko dojmilo da je, vjerovatno, pomislio: “Pa ko li ga tako iskrenog odgoji?” Doprijeo je i do njega miris našeg hazreti Pejgambera, alejhisselam, a iz bočice hazreti Alijine duše. Mnogima, da bi se odlučili okusiti miris, treba maksimalno uljepšati i bočicu u kojoj je miris smješten. Poznato je da što je bočica manja, tanja, i ukrašenija, miris u njoj je vredniji. Pa ko je onda spreman nositi u sebi miris hazreti Pejgamberove alejhisselam, mile duše?
Vezanje za ova dva Božija Lijepa Imena (te‘alluk) ogleda se u čovjekovoj potrebi za uputom u pravilnom razumijevanju, vaganju, sebe, i svoga odnosa sa svijetom, i svoga odnosa prema uzvišenom Hakku.
Istinska spoznaja ova dva Lijepa Božija Imena (tehakkuk) ogleda se u Božijemu unižavanju djela sretnih osoba, zbog njihove velike težine, na najmanji nivo, kako bi sâme ljude uzdigao na deredže najviše, odnosno, u Božijemu uzdizanju djela nesretnika, zbog njihove lahkoće, kako bi ih unizio na najniže nizine: zatim ćemo ga u najniže nizine vratiti (95:5). Uzvišeni Allah je Onaj koji unižava i uzdiže Svoje evlije (prijatelje), i Onaj koji unižava i uzdiže Svoje neprijatelje.
Kićenje odrazima svojstava ova dva Božija Lijepa Imena (tehalluk) ogleda se u tome, da rob unižava one koje je uzvišeni Allah unizio, makar bili vladari, moćnici, i da uzdiže one koje je uzvišeni Allah uzdigao, makar bili prezreni i nebitni.
Prenosi se da je neko vidio nekog čovjeka uzdignutog u zraku, kako leti. Upitao ga je:
“Kako si dospjeo na takav položaj?” Ovaj mu odgovori:
“Unizio sam prohtjeve svoje duše, tako mi je zrak pokoren.”
Jedna žene čistila je redovno džamiju. Svi su je poznavali kao čistačicu džamije, a, s obzirom da nije imala prijatelja i da je sve vrijeme u džamiji provodila, nazvali su je “bijednica”. Jedne noći usnila je da je jedna glas pita:
“Bijednice, u kakvom si stanju?” A ona odgovori: “Daleko da si. Bijednice nema!”
Rahmetli hadži šejh Fejzulah efendija Hadžibajrić kaže:
“Ism (Ime) ‘el-Hāfidu’ uči se na murad za uspjehom u važnim poslovima, a Ism ‘er-Rāfi‘ ’ uči se za ozdravljenje i čuvanje od šerova (zla) i neprilika.”
Rahmetli doktor Abdul Halim Mahmud još kaže:
“Ko Lijepo Božije Ime ‘el-Hāfid’ prouči pet stotina puta, ispunit će mu se želja, i otkloniti ono što ga mori. A ko prouči ovo Ime hiljadu puta, bit će siguran od svih neprijatelja.
Ko bude učio u dovi Lijepo Božije Ime ‘er-Rāfi‘ ’, podići će mu se ugled i čast do stupnja najodabranijih Božijih stvorenja.
Kažu da ko prouči ovo Božije Lijepo Ime sedamdeset puta, bit će siguran od nasilja i sumnjičenja.
A Allah dragi, opet, najbolje zna.”